ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 295
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Izbor i prevod:
Daniel Bucan

Abū al-Alāʾ al-Maʿarrī (arapski: أبو العلاء المعري, puno ime أبو العلاء أحمد بن عبد الله سليmom i under-mmMand AbmMal abū-alت Abūlت Abmndي ABMAN ALBNM ALBN ALBN ALBN ALBN ALBN ALBN ALBNM ALBNN ALBNN IMBNN ALBn Moarrensis;[1] prosinac 973. – svibanj 1057.)[2] je bio arapski filozof, pjesnik i pisac. Unatoč kontroverzno nereligioznom svjetonazoru, smatra se jednim od najvećih klasičnih arapskih pjesnika.[3]

Rođen u gradu al-Ma`arra (današnji Ma`arrat al-Nu`man, Sirija) tijekom kasnijeg Abbasidskog doba, u mladosti je oslijepio od velikih boginja, ali je usprkos tome studirao u obližnjem Alepu, zatim u Tripoliju i Antiohija. Proizvodeći popularne pjesme u Bagdadu, odbio je prodati svoje tekstove. Godine 1010. vratio se u Siriju nakon što je zdravlje njegove majke počelo opadati i nastavio pisati čime je stekao lokalno poštovanje.

Opisan kao `pesimistički slobodoumnik`, al-Ma`arri je bio kontroverzni racionalist svog vremena, [3] navodeći razum kao glavni izvor istine i božanske objave.[2][4] Bio je pesimističan po pitanju života, opisujući sebe kao `dvostrukog zatvorenika` sljepoće i izolacije. Napao je vjerske dogme i prakse, [5][6] bio je jednako kritičan i sarkastičan prema židovstvu, kršćanstvu, islamu i zoroastrizmu,[4][5][6] i postao deist.[4][6] Zagovarao je socijalnu pravdu i živio povučen, asketski način života.[2][3] Bio je vegan, u svoje vrijeme poznat kao moralni vegetarijanac, moleći: `nemojte za hranu meso zaklanih životinja / Ili bijelo mlijeko majki koje su svoje čisto točenje / za svoje mlade namijenile`.[7] Al-Ma`arri je imao antinatalističku perspektivu, u skladu sa svojim općim pesimizmom, sugerirajući da se djeca ne bi smjela rađati kako bi ih poštedjela boli i patnje života.[2]

Al-Ma`arri je napisao tri glavna djela koja su bila popularna u njegovo vrijeme: Tinder Spark, Nepotrebna potreba i Poslanica oprosta. Al-Ma`arri se nikada nije ženio i umro je u 83. godini u gradu u kojem je rođen, Ma`arrat al-Nu`man. Godine 2013. kip al-Ma`arrija koji se nalazi u njegovom sirijskom rodnom gradu napali su džihadisti s fronta al-Nusra.



Abu al-`Ala` je rođen u prosincu 973. u al-Ma`arri (današnji Ma`arrat al-Nu`man, Sirija), jugozapadno od Alepa, odakle je i njegova nisba (`al-Ma`arri`). U njegovo vrijeme, grad je bio dio Abasidskog kalifata, trećeg islamskog kalifata, tijekom islamskog zlatnog doba.[9] Bio je član Banu Sulayman, značajne obitelji Ma`arra, koja je pripadala većem plemenu Tanukh.[2][10][11] Jedan od njegovih predaka vjerojatno je bio prvi kadija Ma`arre. Pleme Tanukh činilo je dio aristokracije u Siriji stotinama godina, a neki članovi Banu Sulaymana također su bili zapaženi kao dobri pjesnici.[12]

Zbog velikih boginja u dobi od četiri godine izgubio je vid. Njegov kasniji pesimizam može se objasniti njegovom virtualnom sljepoćom. Kasnije u životu sebe je smatrao `dvostrukim zatvorenikom`, što se odnosilo i na ovu sljepoću i na opću izolaciju koju je osjećao tijekom života.[3][13]

Pjesničku karijeru započeo je rano, s oko 11 ili 12 godina. Obrazovao se isprva u Ma`arri i Alepu, kasnije i u Antiohiji i drugim sirijskim gradovima. Među njegovim učiteljima u Alepu bili su drugovi iz kruga Ibn Khalawayha.[12][13] Ovaj gramatičar i islamski učenjak umro je 980. godine, kada je al-Ma`arri još bio dijete.[14] Al-Ma`arri ipak snažno žali zbog gubitka Ibn Khalawayha u pjesmi svog Risālat al-ghufrān.[15] Al-Qifti izvještava da je na putu za Tripoli al-Ma`arri posjetio kršćanski samostan u blizini Latakije gdje je slušao rasprave o helenističkoj filozofiji, koja je u njega posadila sjeme njegovog kasnijeg skepticizma i nereligioznosti; ali drugi povjesničari poput Ibn al-Adima poriču da je bio izložen bilo kojoj teologiji osim islamske doktrine.[15]

1004–05. al-Ma`arri je saznao da mu je otac umro i kao reakciju napisao je elegiju u kojoj je hvalio svog oca.[15] Godinama kasnije otputovao je u Bagdad gdje je bio dobro prihvaćen u književnim salonima tog vremena, iako je bio kontroverzna figura.[15] Nakon osamnaest mjeseci u Bagdadu, al-Ma`arri se vratio kući iz nepoznatih razloga. Možda se vratio jer mu je majka bila bolesna, ili mu je ponestalo novca u Bagdadu, jer je odbio prodati svoja djela.[2] Vratio se u svoj rodni grad Ma`arra oko 1010. godine i saznao da mu je majka umrla prije njegovog dolaska.[9]

Ostao je u Ma`arri do kraja života, gdje se odlučio za asketski način života, odbijajući prodavati svoje pjesme, živeći povučeno i pridržavajući se stroge moralne vegetarijanske prehrane.[16] Njegova osobna zatvorenost u njegovoj kući prekinuta je samo jednom kada je nasilje zahvatilo njegov grad.[15] U tom incidentu, al-Ma`arri je otišao u Alep kako bi zauzeo svog emira Mirdasida, Saliha ibn Mirdasa, da oslobodi njegovog brata Abu`l-Majda i nekoliko drugih muslimanskih uglednika iz Ma`arre koji su smatrani odgovornima za uništavanje vinarije čiji je vlasnik kršćanin je optužen za zlostavljanje muslimanke.[15] Iako je bio zatvoren, doživio je svoje kasnije godine nastavljajući svoj rad i surađujući s drugima.[17] Uživao je veliko poštovanje i privukao je mnoge lokalne studente, kao i aktivno se dopisivao sa znanstvenicima u inozemstvu.[2] Unatoč svojim namjerama da živi povučeno, u svojim sedamdesetima se obogatio i bio najcjenjenija osoba u svom kraju.[9] Al-Ma`arri se nikada nije ženio i umro je u svibnju 1057. u svom rodnom gradu...