Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K58 / Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju! Spoljasnjost kao na fotografijiama, unutrasnjost u dobrom stanju!
Opis
Pred vama je jedna od onih knjiga kojoj godine samo potvrđuju njenu vrednost, jer svaka nova generacija u njoj nalazi velike pouke istorijskih dijalektičkih procesa koji su neumitno menjali lice evropskog kontinenta. Senjobos je vrlo dobro znao da izučavanje istorije predstavlja jedan od najvažnijih vidova političkog obrazovanja. Zato se trudio da istorijskoj nauci dâ najkonkretniju moguću primenu u svakodnevnom životu. On je jedan od utemeljivača francuske L’École méthodique, škole koja je u najboljem pozitivističkom maniru nastojala da dostigne apsolutnu istoriografsku objektivnost.
Uporedna istorija evropskih naroda obrađuje najrelevantnije istorijske epohe i civilizacije Starog kontinenta, od grčke i rimske, preko vizantijske, pa sve do Prvog svetskog rata. Autor analizira sveštenstvo i religiju, srednjovekovno feudalno uređenje, fenomen renesanse, gradove, zanate i trgovinu, velike ratove i politička previranja. U tom lucidnom preseku velikih zbivanja i turbulencija kojima je naš kontinent bio bogatiji od drugih, naći ćemo odgovore na uzroke mnogih savremenih kulturno-političkih pojava ili bar precizno postavljena pitanja na koja društvene nauke, a posebno istorija, tek treba da odgovore.
Charles Seignobos (rođen 10. septembra 1854. u Lamastru, umro 24. aprila 1942. u Ploubazlanec) bio je francuski naučnik istoriografije i istoričar koji se specijalizovao za istoriju Francuske treće republike i bio je član Lige za ljudska prava.
Biografija
Seignobos je rođen u republikanskoj protestantskoj porodici 1854. godine u Lamastreu u francuskom departmanu Ardeche, sin Charles-Andre Seignobos-a, zamenik za Ardeche od 1871. do 1881. godine i ponovo od 1890. do 1892. godine, a takođe i odbornik Lamastre od 1852.- 1892. Diplomirao je 1871. godine u Tournonu, gde je učio kod francuskog simboličkog pesnika i kritičara Stephana Mallarmea. [1] Nakon zvjezdane akademske karijere na Ecole normale superieure, gdje je pohađao kurseve kod Numa Denisa Fustel de Coulangesa i Ernesta Lavissea, diplomirao je historiju.
Posle se preselio u Nemačku gde je dve godine studirao, a većinu vremena proveo je u Gottingenu, Berlinu, Minhenu i Lajpcigu. Nazvan na pozicioniranom statusu kao Maitre de conferrences na Burgundskom univerzitetu 1879. i profesor na Ecoles des hautes etudes internationales et politkues (HEI-HEP), odbranio je doktorsku tezu 1881, a potom je imenovan na radno mesto na Sorbonne. Smatra se, zajedno sa prijateljem fiziologom Luisom Lapickueom, jednim od dva osnivača naučne i humanističke zajednice „Sorbonne-Plage“ u gradu L`Arcouest u Ploubazlanecu, blizu Paimpola. (Marie Curie je tamo sagradila kuću i preselila se tamo 1912.) [2] [3]
Njegov brat Raimond Seignobos naslijedio je njihovog oca (koji je bio gradonačelnik samo nekoliko sedmica 1870.) na mjestu gradonačelnika Lamastre od 1895. do 1914. godine.
Charles Seignobos umro je u aprilu 1942, nakon što je smešten u kućni pritvor u Ploubazlanec u Bretanji.
Smatran zajedno sa Charles-Viktorom Langloisom jednim od vodećih zagovornika istorijske metode, Seignobos je napisao niz radova o političkoj istoriji koji su primenili nemački istorijski metod, koristeći svoje odlično znanje jezičkih detalja u dokumentarnim istraživanjima na engleskom i nemačkom jeziku. Kao rezultat kritičkog čitanja rukopisa, on je smatran jednom od glavnih ličnosti u istoriji istorijskog metoda.
Kako bi naglasili važnost primarnih izvora, Seignobos i Langlois su u svom priručniku `L`Introduction auk etudes historikues` (1897) skovali poznatu maksimu `L`histoire se fait avec des dokument`.