Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Lepo očuvano

Retko u ponudi


PESME (31) - U knjizi `Dada tank` prvi put su sakupljene pesme Dragana Aleksića iz vremena dadaizma i 20 godina posle smrti pesnikove, Priredio Gojko Tešić/ Fabrika lokota, Dada tank, Izdahom nabrekle psovke, Dadaizam (pesnikovi članci o dadaizmu), Biografski podaci, Na klapni crtež pesnika (Javor Rašajski) i kraća biografija, Ćirilica, Šiven povez, 125 str .

Dragan Aleksić (Serbian Cyrillic: Драган Алексић, 22 December 1901 – 22 July 1958)[1] was a Serbian Dadaist poet, author, journalist and filmmaker. He was the founder of the Yugoslavian branch of Dadaism, termed `Yugo-Dada`.[2]

Dragan Aleksić
A photo of Dragan Aleksić.
Born
22 December 1901
Bunić, Austria-Hungary
Died
22 July 1958 (aged 56)
Belgrade, FPR Yugoslavia
Occupation
Writer
Period
20th century
Genre
Poetry, essay
Literary movement
Dada
Signature
Signature of Dragan Aleksić.svg
Born in a village in the region of Lika, Aleksić first published his poetry in several Zagreb-based youth magazines. During his year of studies in Prague in 1920, he came into contact with then leading European Dadaists such as Kurt Schwitters and Tristan Tzara.[3]

In 1921, he met with Branko Ve Poljanski, the brother of Zenitist leader Ljubomir Micić, and collaborated with the two on several projects for a year. After his personal and artistic break with Poljanski in 1922, Aleksić published the two single issue Dadaist publications Dada Tank and Dada Jazz in Zagreb, while Poljanski published a parody of Dada called Dada-Jok. Aleksić gathered a circle of Dadaists with whom he participated in several `Dadaist Matinées`.[3]

In late 1922, he left for Belgrade where he edited the culture section in the magazine Vreme. Several side projects at the time include the lost film Kačaci u Topčideru, an American burlesque he recorded with Boško Tokin in 1924 and poetry he published in Monny de Boully`s almanach Crno na belo.[4]

During the occupation of Yugoslavia in World War II, Aleksić continued editing the culture section in the now collaborationist Novo Vreme.[5] He was arrested by mistake and suffered a crippling back injury, leaving him bedridden until his death in 1958.[4]

Bunić kod Korenice, 1901. – Beograd, 1958.), pjesnik, pisac, novinar, bavio se filmom. Osnovnu školu završio u rodnomu mjestu, gimnaziju u Vinkovcima. Prve pjesme objavio 1918. u zagrebačkim novinama za srednjoškolce „Omladina“. Od 1920. studira slavistiku u Pragu, gdje spontano otkriva svoju sklonost dadaizmu, formulira, usmeno i pismeno, manifeste, piše priče, pjesme, drame, izjašnjava se u programskom smislu, javno, kao teoretičar „organske umetnosti“ – orgarta. Prema vlastitim riječima, kontaktira s vodećim dadaistima Europe: Kurtom Schwittersom (Hannover), Raoulom Hausmannom, Walterom Mehringom, Richardom Huelsenbeckom (Berlin), Maxom Ernstom (Köln), Tristanom Tzarom (Pariz).


Dopisuje se s Ljubomirom Micićem i započinje, iz Praga, u travnju 1921. suradnju sa „Zenitom“, kao radikalan i dosljedan dadaist. Organizira javne manifestacije dadaizma i zenitizma s Brankom Poljanskim koji napušta umjetničku i kazališnu sredinu Slovenije i preko Beča stiže u Prag. Upoznaje članove češke avangardne skupine Devĕtsil i njihovo stvaralaštvo – Karela Teigea i Jaroslava Seiferta. U vrijeme ljetnih praznika vraća se u Jugoslaviju gdje živi i stvara na relaciji Vinkovci–Zagreb–Beograd. Usporedno s radom u „Zenitu“ osniva „čistokrvnu četu“ dadaista, s namjerom da ona preraste u pokret. O tome obavještava T. Tzaru u svibnju 1922. U njoj su se našli: Dragan Sremac, Vido Lastov, Slavko Stanić, Mihailo, S. Petrov, Antun Milinković.


Aktualni Aleksićevi počeci u „Zenitu“ postaju opasni za časopis i pokret, pa Micić stoga prekida suradnju, a Poljanski krajem svibnja objavljuje polemički i pamfletski Dada-Jok. Aleksić se ističe kao važan animator grupe, objavljuje revije „Dada Tank“ i „Dada Jazz“ (1922.), nastupa samostalno ili sa članovima svoje „čete“ na dadaističkim manifestacijama u Osijeku, Vinkovcima, Subotici, uspostavlja suradnju s domaćim i inozemnim časopisima iste ili slične orijentacije „Út „(Novi Sad), „Ma“ (Beč), „Hipnos“, „Crno na belo“, „Večnost“, „50 u Europi“. Aleksić dadaističke tekstove objavljuje sve do 1928., mada se u međuvremenu, u esejima, postupno vraća uobičajenom jeziku analize i opisa – prilozi u časopisima „Misao“, „Savremeni pregled“, „Ideje“; tematika s težištem na crnačkoj umjetnosti, konstruktivnom slikarstvu, na odnosu filma i poezije, na pragmatici dokumentarnih žanrova: reportaža.


U organizaciji beogradskog Kluba filmofila, Boško Tokin, uz pomoć Dragana Aleksića, režira 1924. film Kačaci u Topčideru ili Budi Bog s nama, filmsku burlesku u dva čina, prema scenariju pisca Branimira Ćosića. Započinje razdoblje Aleksićeva intenzivnog bavljenja novinarstvom.


U vrijeme rata i okupacije Aleksić je uhapšen i mučen u zatvoru. Nakon nekoliko mjeseci pušten je, kao invalid s teškim oštećenjem kičme. To ga je trajno vezalo za krevet i onemogućilo raditi i stvarati. Aleksićevi prilozi u „Zenitu“ nose snažan pečat dadaizma. To je neke kritičare ponukalo da njegov dadaizam smatraju jednom od razvojnih faza Micićevog časopisa. U svojoj zenitističkoj fazi on stvara u žanru manifesta, piše poeziju, prozu, dada-eseje (o K. Schwittersu i V. Tatlinu) i dada-kritike (o češkom pjesniku J. Seifertu i njegovoj zbirci pjesama Grad u suzama).


Početkom 1922. pripadnici vinkovačke grupe dadaista oko D. Aleksića smatrani su sastavnim dijelom zenitističke skupine. U to ime oni su se, pod nazivom „Najmlađi jugoslavenski zenitisti“, predstavili poezijom. Na isti način Aleksićev roman-groteska Provala gospodina Hristosa (trebao je biti „jedan dadaistički Renan“) prihvaćena je kao ispunjenje zenitističkog programa i uvrštena u Biblioteku Zenit. Vrlo je vjerojatno da je polemika s Micićem spriječila njezino pojavljivanje, iako je u reklamno-propagandnoj bilješci bilo otisnuto da je djelo izašlo iz tiska.

V. Golubović

tags: dada jazz dada jok zenit casopis zenitizam avangarda tristan cara hugo bal vizuelna poezija konkretna Eksperimentalna knjizevnost branko ve poljanski nadrealizam .. serbian yugoslavian avant-garde avantgarde poetry