pregleda

NOVI ZAVET (1934, 1. izd.) prev. Dimitrije Stefanović


Cena:
2.990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (5198)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,92% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10735

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Potpis na najavnom listu, inače dobro očuvano.
Prvo izdanje kompletnog prevoda Novog zaveta koji je uradio Dimitrije Stefanović

Naslov Sveto pismo Novoga zaveta / preveo s grčkog Dimitrije Stefanović
Jedinstveni naslov Sveto pismo
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1934
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Britansko i inostrano biblijsko društvo, 1934 ([B. m.] : Mlada Srbija)
Fizički opis 491 str. ; 16 cm
Drugi autori - osoba Stefanović, Dimitrije (prevodilac)
Napomene Jedinstveni stv. nasl.: Biblija.
Predmetne odrednice Sveto pismo -- Novi zavet


Profesor dr Dimitrije Stefanović je rođen 31. jula 1882. u Zmajevu. Gimnazijski ispit zrelosti položio je u Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu, posle čega je tri godine učio i završio Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Teologiju je studirao na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Černovcima, gde je godine 1907. „položio stroge ispite i bio promovisan za doktora bogoslovskih nauka“. U periodu 1907–1920. predavao je Sveto Pismo Novog Zaveta i novozavetni grčki jezik u Karlovačkoj bogosloviji, a od 1920. do 1922. bio je redovni profesor Novog Zaveta na tek osnovanom i kratkovekom Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu zagrebačkog univerziteta. Odatle je 3. oktobra 1921. izabran na istu katedru Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, na kojoj je kao redovni profesor ostao sve do odlaska u penziju 1943. Dimitrije Stefanović se posle teške bolesti upokojio 28. maja 1945. Stefanović je odličan primer tumača koji od temeljnog egzegetskog rada nije odvajao prevođenje biblijskog teksta. Svetlost dana najpre su ugledali prevod i tumačenje Pavlovih pastirskih poslanica, a po radovima koji su zatim usledili može se zaključiti da mu je pažnja uglavnom bila koncentrisana na Pavlove spise i odabrane evanđelske tekstove. Stefanović se nije zaustavio na objavljivanju prevoda pojedinih novozavetnih tekstova. Ohrabrio se na još veći podvig – prevođenje celog Svetog Pisma Novog Zaveta, i to zato što je osećao da je krajnje vreme da Crkva svom narodu treba da pruži jedan, od Vukovog, učeniji prevod: „Posle Vukova prevoda Sv. Pisma Novoga Zaveta mi s pravom očekujemo samo jedan od njegova bolji, tačniji prevod. Takav prevod, sasvim prirodno, moći će nam dati samo stručnjak, bogoslov koji se bavi izučavanjem i tumačenjem Sv. Pisma.“ Zato prevodi Petrovića (1927) i Bakotića (1930) nisu ispunili očekivanja. Tako je Stefanović opet nastojao da „ispuni neugodnu prazninu“ i već 1929–1930. Britansko i inostrano biblijsko društvo štampalo mu je prevod Evanđelja i Dela apostolskih. Njegov kompletan prevod Novog Zaveta pojavio se 1934, a reakcija tadašnjih naučnih krugova bila je sasvim pozitivna.

MG24 (K)

Spolja kao na fotografijama, unutra podvučeno nekoliko rečenica i obeleženo pored margina na nekoliko stranica.

Autor Eznepidis, Pajsije, 1924-1994
Naslov Duhovno buđenje / starac Pajsije Svetogorac ; [prevod sa grčkog jezika Sestrinstvo manastira Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana]
Ostali naslovi Pneumatiki afipnisi. scc
Jezik srpski
Vrsta građe knjiga
Godina 2005
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja [Ristovac] : Manastir Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, 2004 (Niš : Sven)
Drugi autori Filoteja, igumanija (autor dodatnog teksta)
Sestrinstvo manastira Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana. Gornje Žapsko (prevodilac)
Fizički opis 355 str. : autorove slike ; 24 cm
Zbirka Pouke / starac Pajsije Svetogorac ; tom 2
Napomene Prevod dela: Pneumatiki afipnisi / Gerontos Paisioj Agioreitoj
Tiraž 2.000
Str. 13-17: Predgovor / igumanija Filoteja.
Predmetne odrednice Eznepidis, Pajsije, 1924-1994

Ovaj drugi tom pouka starca Pajsija Svetogorca, Duhovno buđenje, obuhvata teme koje se tiču današnje stvarnosti. One nas prizivaju na postojano bdenje i spremnost, pripremajući nas na neprilike sa kojima ćemo se najverovatnije suočiti. Jer – kao što smo već videli – obistinjuje se ono što je Starac često govorio: „Prelazićemo iz oluje u oluju. Neko vreme će tako da bude; jedna sveopšta pometnja“.

Starac Pajsije rođen je na praznik svete Ane, 25. jula 1924. godine u maloazijskom selu Farasa, u Kapadokiji (današnja jugoistočna Turska). Njegov otac Prodromos, bio je gradonačelnik Farase i veoma pobožan čovek. Duhovni otac Prodromosove porodice bio je čuveni sveti Arsenije Kapadokijski. Starac Pajsije kršten je 7. avgusta 1924. godine od samog svetog Arsenija koji nije ispunio želju njegove familije da se dečak zove Hristo, kako se zvao njegov deda, i dao mu ime Arsenije. Sveti Arsenije je tada proročki rekao: „Ja shvatam da biste vi želeli da neko bude dedin naslednik, ali zar i ja ne bih mogao da poželim monaha koji bi bio moj naslednik.`
Samo nedelju dana kasnije na praznik Vozdviženja Časnog Krsta, od Turaka nasilno proterane, grčke izbeglice iz Farase nakon mnogih iskušenja stižu u Pirejsku luku u Grčkoj.

Posle odslužene vojske 1949. godine, Arsenije odlazi na Svetu Goru, ali samo na kratko. Ponovo se na Svetu Goru vraća sledeće 1950. godine. Zamonašio se u manastiru Esfigmenu 1954. pod imenom Averkije. Iste godine po blagoslovu napušta Esfigmen i prelazi u manastir Filotej gde postaje učenik oca Simeona, vrlinskog čoveka. Ime Pajsije dobija 1956. kada je postrižen u malu shimu. Godine 1962. je iz duhovnih razloga otišao na Sinaj u keliju svetog Galaktiona, da bi se dve godine kasnije vratio na Svetu Goru u ivironski Skit svetih Arhangela.
Godine 1966. ozbiljno se razboleo i do kraja života imao probleme sa zdravljem.
Krajem 1967. odlazi u Katunakiju gde se nastanjuje u Ipatijevoj keliji koja pripada manastiru Velika Lavra.
Sledeće 1968. godine starac Pajsije odlazi u manastir Stavronikita gde postaje učenik znamenitog ruskog podvižnika oca Tihona koji je živeo u keliji Časnog Krsta. Posle blaženog usnuća starca Tihona nastanjuje se u njegovoj keliji gde živi do 1979. godine kada prelazi u manastir Kutlumuš, tj. isposnicu ovog manastira po imenu Panaguda.
Godine 1988. starac Pajsije teško oboleva od raka. Poslednje dane provodi van Svete Gore u ženskom manastiru svetog Jovana Bogoslova u Surotiju. Ovom sestrinstvu starac je već godinama bio duhovni savetnik. U utorak 12. jula 1994. godine starac je smireno predao svoju dušu Bogu, kojeg je duboko voleo i kome je služio od malena. Podvigom osvećeno telo blaženopočivšeg starca počiva u manastiru svetog Jovana Bogoslova u Surotijy, pored Soluna.

MG155 (NS)

Predmet: 82145649
Potpis na najavnom listu, inače dobro očuvano.
Prvo izdanje kompletnog prevoda Novog zaveta koji je uradio Dimitrije Stefanović

Naslov Sveto pismo Novoga zaveta / preveo s grčkog Dimitrije Stefanović
Jedinstveni naslov Sveto pismo
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1934
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Britansko i inostrano biblijsko društvo, 1934 ([B. m.] : Mlada Srbija)
Fizički opis 491 str. ; 16 cm
Drugi autori - osoba Stefanović, Dimitrije (prevodilac)
Napomene Jedinstveni stv. nasl.: Biblija.
Predmetne odrednice Sveto pismo -- Novi zavet


Profesor dr Dimitrije Stefanović je rođen 31. jula 1882. u Zmajevu. Gimnazijski ispit zrelosti položio je u Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu, posle čega je tri godine učio i završio Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Teologiju je studirao na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Černovcima, gde je godine 1907. „položio stroge ispite i bio promovisan za doktora bogoslovskih nauka“. U periodu 1907–1920. predavao je Sveto Pismo Novog Zaveta i novozavetni grčki jezik u Karlovačkoj bogosloviji, a od 1920. do 1922. bio je redovni profesor Novog Zaveta na tek osnovanom i kratkovekom Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu zagrebačkog univerziteta. Odatle je 3. oktobra 1921. izabran na istu katedru Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, na kojoj je kao redovni profesor ostao sve do odlaska u penziju 1943. Dimitrije Stefanović se posle teške bolesti upokojio 28. maja 1945. Stefanović je odličan primer tumača koji od temeljnog egzegetskog rada nije odvajao prevođenje biblijskog teksta. Svetlost dana najpre su ugledali prevod i tumačenje Pavlovih pastirskih poslanica, a po radovima koji su zatim usledili može se zaključiti da mu je pažnja uglavnom bila koncentrisana na Pavlove spise i odabrane evanđelske tekstove. Stefanović se nije zaustavio na objavljivanju prevoda pojedinih novozavetnih tekstova. Ohrabrio se na još veći podvig – prevođenje celog Svetog Pisma Novog Zaveta, i to zato što je osećao da je krajnje vreme da Crkva svom narodu treba da pruži jedan, od Vukovog, učeniji prevod: „Posle Vukova prevoda Sv. Pisma Novoga Zaveta mi s pravom očekujemo samo jedan od njegova bolji, tačniji prevod. Takav prevod, sasvim prirodno, moći će nam dati samo stručnjak, bogoslov koji se bavi izučavanjem i tumačenjem Sv. Pisma.“ Zato prevodi Petrovića (1927) i Bakotića (1930) nisu ispunili očekivanja. Tako je Stefanović opet nastojao da „ispuni neugodnu prazninu“ i već 1929–1930. Britansko i inostrano biblijsko društvo štampalo mu je prevod Evanđelja i Dela apostolskih. Njegov kompletan prevod Novog Zaveta pojavio se 1934, a reakcija tadašnjih naučnih krugova bila je sasvim pozitivna.

MG24 (K)
82145649 NOVI ZAVET (1934, 1. izd.) prev. Dimitrije Stefanović

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.