| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 1 | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 106 din | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Smederevska Palanka, Smederevska Palanka | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 2010.
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Ogledi o prednostima slobode  
 
Peščanik, Beograd, 2010. 
455 strana. 
 
Veoma lepo očuvana. 
 
Nagrada `Desimir Tošić` za najbolju publicističku knjigu za 2010. godinu. Pred vama su tekstovi koje je Vladimir Gligorov napisao za Peščanik, Blic, NIN, Helsinšku povelju, Ekonomist, Politiku, Danas, časopis Banka i Cord Magazine. Tekstovi su nastali između dva septembra, 2006. i 2010. godine. Na kraju knjige je izbor od devet eseja prevedenih na odličan British engleski. 
 
U pregovorima koji su vođeni pre jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, srpska strana je izražavala spremnost da prihvati samostalnost Kosova u svemu, osim u tome da ono postane član Ujedinjenih nacija. Nacionalisti uz to teže i da onemoguće normalizaciju društvenih i političkih odnosa unutar samog Kosova, pre svega između Srba i Albanaca. Sada se proverava ostvarivost nacionalističke ideje o razdvajanju, i ideje proevropljana o Kosovu koje lebdi ni na nebu ni na zemlji. Budući da se ne može očekivati da i jedno i drugo bude prihvatljivo predstavnicima Kosova i međunarodnim činiocima, valja očekivati dalju evoluciju srpske spoljne politike. Ona ne mora da dovede do realističnije politike, jer srpska javnost ima sklonost da prihvata besciljnost u spoljnoj politici. To više i nije politika, već nekakva potreba da se drugima napakosti, da im se nanese šteta ili da im se vrati istom merom, kako se to i zvanično opravdava. Ako se to svejedno želi nazvati politikom, to je onda spoljna politika koja je izgubila svaki cilj.