pregleda

Oksfordska istorija muzike - Džerald Abraham


Cena:
9.595 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: CC paket (Pošta)
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Mladenovac,
Beograd-Mladenovac
Prodavac Nije trgovac

kukuruz (9857)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 41514

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 2001-2004
ISBN: 86-7102-053-3
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Clio 2001-2004 1334 strane : ilustrovano : note

odlična očuvanost

zpk

Knjiga Oksfordska istorija muzike (Sažeta istorija muzike Oksforda) predstavlja obimnu i sveobuhvatnu istoriju razvoja muzike, od najstarijih poznatih muzičkih tradicija drevnih civilizacija do početka 20. veka.

Džerald Abraham prati razvoj muzike kroz različite istorijske epohe, kulture, stilove i žanrove. Posebno se bavi evropskom umetničkom muzikom, ali uključuje i prikaze muzičkih tradicija Bliskog istoka, Indije, istočne Azije, Afrike i drugih kulturnih područja.

Knjiga objašnjava kako su društvene, političke, religijske i kulturne promene uticale na razvoj muzičkog stvaralaštva. Prikazuje nastanak i transformaciju muzičkih oblika, razvoj instrumenata, notacije, harmonije, polifonije, opere, simfonije i kamerne muzike.

Posebno značajno mesto zauzimaju veliki kompozitori i njihove epohe: Bah, Hendel, Hajdn, Mocart, Betoven, Šubert, Šopen, Šuman, Vagner, Verdi, Brams, Čajkovski, Dvoržak i Stravinski.

Autor ne posmatra muziku samo kao umetničko stvaralaštvo već i kao istorijski fenomen koji odražava duhovni život, društvene odnose i intelektualne promene pojedinih civilizacija.

Ključne reči

Istorija muzike – proučavanje razvoja muzičke umetnosti kroz vreme.

Antička muzika – muzičke tradicije drevne Grčke, Rima, Egipta i Mesopotamije.

Grčka muzička teorija – antička shvatanja harmonije, ritma, intervala i odnosa muzike i matematike.

Gregorijansko pevanje – tradicionalno jednoglasno liturgijsko pevanje zapadne crkve.

Srednjovekovna muzika – razvoj duhovne i svetovne muzike tokom srednjeg veka.

Polifonija – istovremeno izvođenje više samostalnih melodijskih linija.

Renesansa – epoha razvoja višeglasne muzike i humanističkih ideala.

Kontrapunkt – tehnika povezivanja više melodijskih linija.

Barok – muzička epoha koju karakterišu izražajnost, ornamentika i razvoj opere i instrumentalnih oblika.

Opera – muzičko-scensko delo koje objedinjuje muziku, dramu i pozorišnu umetnost.

Fuga – polifona kompoziciona forma zasnovana na imitaciji teme.

Oratorijum – obimno vokalno-instrumentalno delo sa religijskom ili istorijskom tematikom.

Klasicizam – epoha ravnoteže, jasnoće forme i simetrične muzičke strukture.

Sonatni oblik – jedan od osnovnih formalnih principa klasične instrumentalne muzike.

Simfonija – obimno orkestarsko delo, najčešće sastavljeno od više stavova.

Koncert – kompozicija za solistu i orkestar.

Romantizam – muzički pravac naglašene individualnosti, emocija i izražajnosti.

Lid (Lied) – umetnička solo pesma, posebno karakteristična za nemački romantizam.

Nacionalne muzičke škole – pravci koji koriste folklorne motive i nacionalnu kulturnu tradiciju.

Impresionizam – muzički pravac koji naglašava boju zvuka, atmosferu i tonske nijanse.

Modernizam – skup umetničkih pravaca koji preispituju tradicionalne muzičke forme i tonalitet.

Glavne istorijske epohe i razvoj muzike

1. Antička muzika

Muzika Mesopotamije, Egipta, Grčke i Rima. Razvoj prvih muzičkih teorija, instrumenata i shvatanja odnosa muzike, matematike i filozofije.

2. Srednji vek

Dominacija crkvene muzike, gregorijansko pevanje, razvoj notacije i nastanak višeglasja.

3. Renesansa

Razvoj polifonije, madrigala i vokalne umetnosti. Muzika postaje sve značajniji deo svetovne kulture.

4. Barok (oko 1600–1750)

Razvoj opere, oratorijuma, koncerta i fuge. Ističu se Bah, Hendel i Vivaldi.
Mozart, Beethoven, Haydn

5. Klasicizam (oko 1750–1820)

Razvoj simfonije, sonate i gudačkog kvarteta. Glavni predstavnici su Hajdn, Mocart i Betoven.

6. Romantizam (19. vek)

Naglašavanje emocija, individualnosti, nacionalnog identiteta i slobode umetničkog izražavanja. Ističu se Šopen, List, Vagner, Verdi i Brams.

7. Moderna muzika (kraj 19. i početak 20. veka)

Preispitivanje tonaliteta, harmonije i tradicionalnih formi. Razvoj novih kompozicionih tehnika i muzičkih jezika.

Podela epoha prati osnovnu istorijsku strukturu knjige, čiji su glavni delovi posvećeni usponu zapadnoazijske i istočnomediteranske muzike, prevlasti zapadne Evrope, Italije i Nemačke.

Najvažnije ideje knjige

Muzika je ogledalo civilizacije. Svaka epoha razvija svoj muzički jezik u skladu sa filozofijom, religijom, društvom i kulturom.

Muzički oblici nastaju istorijskim razvojem. Opera, simfonija, sonata i koncert rezultat su dugotrajnog razvoja umetničkih i izvođačkih praksi.

Teorija i praksa međusobno se prožimaju. Razvoj harmonije, kontrapunkta, notacije i instrumenata omogućava nove oblike muzičkog izražavanja.

Evropska muzika razvijala se kroz međunarodne uticaje. Italijanska, francuska, nemačka, engleska i druge tradicije međusobno su uticale jedna na drugu.

Nacionalni identitet postaje važan izvor inspiracije. Folklor, narodne melodije i istorijske teme dobijaju značajnu ulogu u muzici 19. veka.

Muzička umetnost stalno se menja. Svaka nova epoha preuzima, transformiše ili odbacuje nasleđe prethodne.

Suštinska poruka knjige

Istorija muzike predstavlja istoriju ljudske kulture, osećanja, ideja i civilizacijskog razvoja. Razumevanje muzike zahteva poznavanje ne samo kompozitora i njihovih dela već i istorijskih okolnosti, filozofskih ideja, društvenih promena i estetskih principa koji su oblikovali svaku epohu.

Autor: Džerald Abraham (1904–1988), britanski muzikolog i muzički pisac.

Cene su konačne!

Stepen očuvanosti je subjektivna procena i ne mora da odražava činjenično stanje!

Ne šaljem u inostranstvo!

Ne šaljem na Kosovo (tj. Pošta ne prima pošiljke za Kosovo).

Predmet: 85990823
Clio 2001-2004 1334 strane : ilustrovano : note

odlična očuvanost

zpk

Knjiga Oksfordska istorija muzike (Sažeta istorija muzike Oksforda) predstavlja obimnu i sveobuhvatnu istoriju razvoja muzike, od najstarijih poznatih muzičkih tradicija drevnih civilizacija do početka 20. veka.

Džerald Abraham prati razvoj muzike kroz različite istorijske epohe, kulture, stilove i žanrove. Posebno se bavi evropskom umetničkom muzikom, ali uključuje i prikaze muzičkih tradicija Bliskog istoka, Indije, istočne Azije, Afrike i drugih kulturnih područja.

Knjiga objašnjava kako su društvene, političke, religijske i kulturne promene uticale na razvoj muzičkog stvaralaštva. Prikazuje nastanak i transformaciju muzičkih oblika, razvoj instrumenata, notacije, harmonije, polifonije, opere, simfonije i kamerne muzike.

Posebno značajno mesto zauzimaju veliki kompozitori i njihove epohe: Bah, Hendel, Hajdn, Mocart, Betoven, Šubert, Šopen, Šuman, Vagner, Verdi, Brams, Čajkovski, Dvoržak i Stravinski.

Autor ne posmatra muziku samo kao umetničko stvaralaštvo već i kao istorijski fenomen koji odražava duhovni život, društvene odnose i intelektualne promene pojedinih civilizacija.

Ključne reči

Istorija muzike – proučavanje razvoja muzičke umetnosti kroz vreme.

Antička muzika – muzičke tradicije drevne Grčke, Rima, Egipta i Mesopotamije.

Grčka muzička teorija – antička shvatanja harmonije, ritma, intervala i odnosa muzike i matematike.

Gregorijansko pevanje – tradicionalno jednoglasno liturgijsko pevanje zapadne crkve.

Srednjovekovna muzika – razvoj duhovne i svetovne muzike tokom srednjeg veka.

Polifonija – istovremeno izvođenje više samostalnih melodijskih linija.

Renesansa – epoha razvoja višeglasne muzike i humanističkih ideala.

Kontrapunkt – tehnika povezivanja više melodijskih linija.

Barok – muzička epoha koju karakterišu izražajnost, ornamentika i razvoj opere i instrumentalnih oblika.

Opera – muzičko-scensko delo koje objedinjuje muziku, dramu i pozorišnu umetnost.

Fuga – polifona kompoziciona forma zasnovana na imitaciji teme.

Oratorijum – obimno vokalno-instrumentalno delo sa religijskom ili istorijskom tematikom.

Klasicizam – epoha ravnoteže, jasnoće forme i simetrične muzičke strukture.

Sonatni oblik – jedan od osnovnih formalnih principa klasične instrumentalne muzike.

Simfonija – obimno orkestarsko delo, najčešće sastavljeno od više stavova.

Koncert – kompozicija za solistu i orkestar.

Romantizam – muzički pravac naglašene individualnosti, emocija i izražajnosti.

Lid (Lied) – umetnička solo pesma, posebno karakteristična za nemački romantizam.

Nacionalne muzičke škole – pravci koji koriste folklorne motive i nacionalnu kulturnu tradiciju.

Impresionizam – muzički pravac koji naglašava boju zvuka, atmosferu i tonske nijanse.

Modernizam – skup umetničkih pravaca koji preispituju tradicionalne muzičke forme i tonalitet.

Glavne istorijske epohe i razvoj muzike

1. Antička muzika

Muzika Mesopotamije, Egipta, Grčke i Rima. Razvoj prvih muzičkih teorija, instrumenata i shvatanja odnosa muzike, matematike i filozofije.

2. Srednji vek

Dominacija crkvene muzike, gregorijansko pevanje, razvoj notacije i nastanak višeglasja.

3. Renesansa

Razvoj polifonije, madrigala i vokalne umetnosti. Muzika postaje sve značajniji deo svetovne kulture.

4. Barok (oko 1600–1750)

Razvoj opere, oratorijuma, koncerta i fuge. Ističu se Bah, Hendel i Vivaldi.
Mozart, Beethoven, Haydn

5. Klasicizam (oko 1750–1820)

Razvoj simfonije, sonate i gudačkog kvarteta. Glavni predstavnici su Hajdn, Mocart i Betoven.

6. Romantizam (19. vek)

Naglašavanje emocija, individualnosti, nacionalnog identiteta i slobode umetničkog izražavanja. Ističu se Šopen, List, Vagner, Verdi i Brams.

7. Moderna muzika (kraj 19. i početak 20. veka)

Preispitivanje tonaliteta, harmonije i tradicionalnih formi. Razvoj novih kompozicionih tehnika i muzičkih jezika.

Podela epoha prati osnovnu istorijsku strukturu knjige, čiji su glavni delovi posvećeni usponu zapadnoazijske i istočnomediteranske muzike, prevlasti zapadne Evrope, Italije i Nemačke.

Najvažnije ideje knjige

Muzika je ogledalo civilizacije. Svaka epoha razvija svoj muzički jezik u skladu sa filozofijom, religijom, društvom i kulturom.

Muzički oblici nastaju istorijskim razvojem. Opera, simfonija, sonata i koncert rezultat su dugotrajnog razvoja umetničkih i izvođačkih praksi.

Teorija i praksa međusobno se prožimaju. Razvoj harmonije, kontrapunkta, notacije i instrumenata omogućava nove oblike muzičkog izražavanja.

Evropska muzika razvijala se kroz međunarodne uticaje. Italijanska, francuska, nemačka, engleska i druge tradicije međusobno su uticale jedna na drugu.

Nacionalni identitet postaje važan izvor inspiracije. Folklor, narodne melodije i istorijske teme dobijaju značajnu ulogu u muzici 19. veka.

Muzička umetnost stalno se menja. Svaka nova epoha preuzima, transformiše ili odbacuje nasleđe prethodne.

Suštinska poruka knjige

Istorija muzike predstavlja istoriju ljudske kulture, osećanja, ideja i civilizacijskog razvoja. Razumevanje muzike zahteva poznavanje ne samo kompozitora i njihovih dela već i istorijskih okolnosti, filozofskih ideja, društvenih promena i estetskih principa koji su oblikovali svaku epohu.

Autor: Džerald Abraham (1904–1988), britanski muzikolog i muzički pisac.
85990823 Oksfordska istorija muzike - Džerald Abraham

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.