| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1969
ISBN: 283
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Bernard Dorival
Izdavač: Jugoslavija, Beograd
Edicija: Svet umetnosti
Godina: 1969
Obim: 334 str.
Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji.
„Pariska škola“ (franc. L`école de Paris au musée national d`art moderne) je čuveno delo istaknutog francuskog istoričara umetnosti i likovnog kritičara Bernara Dorivala (Bernard Dorival). Knjiga predstavlja nezaobilaznu studiju za razumevanje moderne umetnosti i epohe u kojoj je Pariz bio centar svetskih avangardnih zbivanja.
Na prostorima bivše Jugoslavije, knjigu je 1969. godine objavila izdavačka kuća „Jugoslavija“ iz Beograda u okviru svoje poznate i cenjene edicije Svet umetnosti.
Dorival u knjizi detaljno analizira razvoj, ključne aktere i najvažnije pravce pariske umetničke scene od kraja 19. do sredine 20. veka. Fokus je na kolekcijama i umetnicima zastupljenim u Nacionalnom muzeju moderne umetnosti u Parizu, gde je sam autor godinama radio kao kustos. Obuhvaćeni su pravci poput fovizma, kubizma, impresionizma i apstraktnog ekspresionizma, kao i uticaj mentora i samog pariskog ambijenta na globalnu umetnost.
Radi se o izuzetno bogato opremljenom izdanju koje sadrži 123 reprodukcije u boji i 189 crno-belih fotografija.
Bernar Dorival (Bernard Dorival, 1914–2003) bio je jedan od najuticajnijih francuskih istoričara umetnosti, likovnih kritičara i muzejskih kustosa 20. veka. Svojim radom i stručnošću odigrao je ključnu ulogu u afirmaciji moderne umetnosti i njenom institucionalnom prihvatanju u Francuskoj nakon Drugog svetskog rata.
Završio je prestižnu školu École Normale Supérieure u Parizu i rano se posvetio proučavanju istorije umetnosti, sa posebnim fokusom na francusko slikarstvo.
Tokom karijere bio je kustos u Musée National d`art moderne (Nacionalni muzej moderne umetnosti u Parizu) i u čuvenom muzeju Musée de l`Orangerie.
Radio je kao profesor na École du Louvre, a kasnije i na prestižnom univerzitetu Sorbonne (Pariz IV), gde je prenosio znanje generacijama budućih istoričara umetnosti.
Važio je za vodećeg stručnjaka za francuski fovizam i kubizam, a svetsku slavu stekao je svojim monografijama o Polu Sezanu (Paul Cézanne) i Žoržu Ruou (Georges Rouault).
Bio je poznat po tome što je uspeo da obezbedi brojne važne donacije i legate velikih umetnika za francuske nacionalne muzeje, čime je trajno obogatio kulturnu baštinu svoje zemlje.