| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Rakovica, Beograd-Rakovica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1971
Jezik: Engleski
Oblast: Psihologija
Autor: Strani
Lav S. Vigotski (Lev S. Vygotsky) The Psychology of Art (Psihologija umetnosti)
The Psychology of Art
Psihologija umetnosti
Tekst na engleskom jeziku
The MIT Press 1971
Meki povez, strana 295, format 23 x 15 cm, dobro očuvana
Psihologija umetnosti (The Psychology of Art), koju je napisao čuveni ruski psiholog Lav S. Vigotski (Lev S. Vygotsky), a MIT Press objavio na engleskom jeziku 1971.godine (iako je napisana kao njegova doktorska disertacija 1925. godine), predstavlja jedno od najznačajnijih dela u oblasti psihološke estetike.
Glavna teza knjige je da umetnost nije samo individualni ekspresivni čin ili pasivno zadovoljstvo, već društvena tehnologija osećanja koja transformiše ljudsku psihu kroz mehanizam estetske katarze
Vigotski u ovom delu odbacuje i čistu formu (formalizam) i čistu biologiju (psihoanalizu), predlažući jedinstven socio-kulturni pristup:
Katarza kao psihološki mehanizam: Za razliku od Aristotelovog tradicionalnog modela, Vigotski definiše katarktički proces kao unutrašnju protivurečnost. Umetničko delo izaziva suprotstavljene emocije koje se međusobno poništavaju i transformišu u viši oblik svesti.Forma protiv sadržaja: Autor analizira kako forma dela često radi protiv njegovog sirovog sadržaja. Na primer, u analizi Šekspirovog Hamleta ili Krilovljevih basni, on pokazuje kako struktura teksta odlaže ili menja očekivanu emocionalnu reakciju, stvarajući estetski napon.Umetnost kao „društvena tehnika“: Umetnost služi kao alat koji omogućava pojedincu da doživi i preradi kolektivno iskustvo čovečanstva. Ona socijalizuje naša najintimnija osećanja.Estetska reakcija: Vigotski je posmatra kao aktivnu, inteligentnu i stvaralačku aktivnost primaoca (čitaoca, posmatrača), a ne kao puko pasivno uživanje.
Knjiga je podeljena na analitičke celine u kojima Vigotski primenjuje svoju metodu na konkretne književne forme:
Analiza basne: Istraživanje kako kontradikcija između likova i moralne pouke stvara specifičan estetski efekat.
Analiza pripovetke: Detaljna dekonstrukcija Bunjinove priče Lako dahtanje, gde pokazuje kako autor transformiše mračnu temu u osećaj lakoće.
Analiza tragedije: Fokus na Hamleta, gde tvrdi da je odlaganje osvete zapravo strukturna neophodnost estetske forme, a ne prosta neodlučnost lika.
Ova knjiga je postavila temelje za kasniji razvoj socio-kulturne teorije Vigotskog. Ona pokazuje da su naši najviši mentalni procesi (uključujući i emocionalni doživljaj umetnosti) posredovani kulturnim alatima i znakovima.
TAGS:
Psihologija
Teorija umetnosti
Estetika
Istorija umetnosti
Psihološka estetikaTeorija književnosti.
01.09.2026.