ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1989.
Jezik: hrvatski
Oblast: Pozorište
Autor: Strani

Siegried Melchinger – Povijest političkog kazališta

Izdavač:Grafički zavod Hrvatske
tvrdi povez, zaštitni omot, 540 strana


Tema je postavljena izazovno. Tvrdnja da političko kazalište ima svoju povijest okreće se protiv raširenog mišljenja da je politički teatar izum našeg vremena. Iznijet će se dokazi da je političko kazalište gotovo tako staro kao kazalište sâmo a da je tek u nekoliko povijesnih epoha politika u kazalištu bila što žigosana, što zabranjena.
Time se opovrgava teza da kazalište koje se razumijeva kao političko ne može više imati posla s kazalištem kakvo je danas ili kakvo je dosad bilo. I kad ga politika mijenja, kazalište ostaje kazalište. Tko se hoće u kazalištu, kroz kazalište, s kazalištem baviti politikom, prethodno se odlučio: njegova je profesija primarno teatar, a ne politika. Tko posjećuje kazalište, prethodno se odlučio: njegov je program primarno teatar, a ne politika.
U ovoj knjizi politika se dakle obraduje s kazališnog gledišta. Monomanima to može izgledati neprimjereno. Onome tko na taj način omalovažava kazalište, može se prigovoriti da politika nije potcijenjena zato što se kazalište bavi politikom (ili, kako nam je odmah dodati, zato što se bavi kazalištem, što je najcesce istoznačno sa: zlostavlja). Prvi od nebrojenih omalovažavatelja, za koje povijest zna, zahtijevao je zabranu kazališta jer da ono kvari državu, politeju, politiku: bio je to Platon. Zaista, kazalište je u povijesti bilo uvijek iznova zabranjivano: u srednjem vijeku zabranjivala ga je crkva, tako bezuspješno dakako da je naposljetku duhovna vlast bila prisiljena uzeti ga pod svoje okrilje da bi ga nadzirala. Drugi put: puritanska vlada 1642. u Engleskoj, dvadeset i šest godina poslije Shakespeareove smrti. Treći put, 1774, zabranio ga je Kongres američke revolucije. Još jednom — navodim samo primjere — Goebbels 1944, posljednje ratne godine.

Dobro očuvana knjiga