| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 1989
ISBN: 86-7415-015-2
Autor: Domaći
Oblast: Fotografija
Jezik: Srpski
Muzej primenjene umetnosti 1989 148 strana : ilustrovano ; jezik srpski, engleski
očuvanost 5-
Knjiga „Fotografija u Srbiji u XIX veku“ autorke Milanka Todić objavljena je 1989. godine kao katalog i studija povodom istoimene izložbe u Muzej primenjene umetnosti. Predstavlja jedno od najznačajnijih istraživanja o nastanku i razvoju fotografije u Srbiji tokom XIX veka.
Kratak rezime
Knjiga prati razvoj fotografije u Srbiji od pojave dagerotipije 1839. godine do kraja XIX veka. Autorka fotografiju posmatra ne samo kao tehnički izum već i kao važan kulturni, društveni i umetnički fenomen koji je pratio modernizaciju Srbije.
Posebna pažnja posvećena je:
prvim fotografima koji su radili u Srbiji;
razvoju fotografskih ateljea;
portretnoj fotografiji;
ulozi fotografije u oblikovanju nacionalnog identiteta;
dokumentovanju političkog, društvenog i kulturnog života;
odnosu Srbije prema evropskim fotografskim tokovima.
Todić pokazuje da je Srbija veoma brzo prihvatila novo tehničko otkriće i da se fotografija razvijala uporedo sa procesom stvaranja moderne građanske države.
Strukturni pregled
1. Uvod – Dolazak fotografije u Srbiju
Otkriće dagerotipije 1839. godine i njen odjek u Srbiji.
Prvi zapisi o fotografiji u srpskoj štampi.
Interesovanje srpske javnosti za nova evropska tehnička dostignuća.
Fotografija kao simbol modernosti.
Ključna ideja:
Srbija prati evropske naučne i tehničke inovacije uprkos političkim i ekonomskim teškoćama XIX veka.
2. Prvi fotografi u Srbiji
Strani putujući fotografi.
Prve fotografske radionice.
Uvođenje novih tehnika snimanja.
Pojava domaćih fotografa.
Ključna ideja:
Fotografsku praksu u Srbiji najpre razvijaju stranci, a zatim domaći majstori preuzimaju i unapređuju zanat.
3. Fotografski ateljei i profesionalizacija
Osnivanje stalnih ateljea.
Komercijalizacija fotografije.
Razvoj fotografskog tržišta.
Popularizacija portretne fotografije među građanskim slojevima.
Ključna ideja:
Fotografija postaje dostupna širem društvu i važan deo građanske kulture.
4. Portretna fotografija
Portreti vladara, političara i uglednih građana.
Porodični i građanski portreti.
Fotografija kao sredstvo predstavljanja društvenog statusa.
Ključna ideja:
Portretna fotografija oblikuje način na koji pojedinci žele da budu zapamćeni i predstavljeni javnosti.
5. Fotografija i nacionalni identitet
Fotografije srpskih vladara i državnika.
Vizuelno predstavljanje srpske države.
Istorijski događaji i nacionalni simboli.
Ključna ideja:
Fotografija učestvuje u izgradnji kolektivnog nacionalnog identiteta i državnog ugleda.
6. Dokumentarna funkcija fotografije
Prikazi gradova i arhitekture.
Fotografisanje javnih događaja.
Beleženje svakodnevnog života.
Ključna ideja:
Fotografija postaje istorijski dokument i svedočanstvo društvenih promena.
7. Srbija u evropskom fotografskom kontekstu
Uticaji evropskih fotografskih centara.
Prenošenje tehničkih i estetskih modela.
Specifičnosti razvoja fotografije u Srbiji.
Ključna ideja:
Razvoj srpske fotografije odvijao se u skladu sa evropskim trendovima, ali je zadržao lokalne kulturne osobenosti.
Glavne teme knjige
Fotografija kao tehnološka inovacija
Fotografija kao umetnički medij
Fotografija kao istorijski dokument
Fotografija kao sredstvo društvene reprezentacije
Fotografija u procesu modernizacije Srbije
Fotografija i formiranje nacionalne svesti
Zaključak
Milanka Todić pokazuje da fotografija u Srbiji XIX veka nije bila samo nova tehnika beleženja stvarnosti, već važan činilac kulturnog i društvenog razvoja zemlje. Kroz razvoj fotografske prakse može se pratiti proces modernizacije Srbije, nastanak građanskog društva i oblikovanje nacionalnog identiteta. Knjiga predstavlja temeljno delo za proučavanje istorije srpske fotografije i vizuelne kulture.
Fotografija u Srbiji XIX veka bila je istovremeno tehničko dostignuće, umetnička praksa i sredstvo kulturne i nacionalne modernizacije srpskog društva.