| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1997
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Polovna knjiga, izuzetno očuvana.
Izdavač: Galerija Matice srpske - Novi Sad,
1997. god.
Broširan povez, 23,5 cm.
127 str. Kunstdruk, ilustrovano
Mihajlo Živković (Budim, 1776. - Budim, 1824) bio je srpski akademski slikar koji je živeo i radio u periodu kasnog baroka i rokoko perioda. Slikao je u evropskom neoklasičnom stilu.
Živković je 1798. godine diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beču. Po povratku kući otvorio je atelje u centru Budima, a bavio se i slikanjem portreta.
Nakon što je 1802. godine slikao ikone ktitora za imućne srpske porodice u Budimu i okolini, započeo je radove na velikom ikonostasu crkve Blagoveštenja u Sentandreji koji je završio dve godine kasnije (1804). U središtu ikonostasa su Carske dveri, na kojima su ikone Hrista i Bogorodice, obojene na konvencionalan način, po želji naručioca. Likovi Dvanaestorice apostola u medaljonima levo i desno od velike kompozicije Bogorodičinog krunisanja pokazuju da se Živković odvojio od uobičajenog oblika. Apostoli su prikazani u živahnim pokretima i spontanim pozicijama, što je odstupanje od tipičnih ukočenih stojećih figura tog vremena. U manjim kompozicijama Izvor života i Hristos i žena iz Samarije, smeštenim u donjem delu ikonostasa, Živković je pokazao prirodnu privrženost koloritu rokoko slikara. Nakon što je završio ikonostas, vratio se slikanju portreta pre nego što je 1815. došla još jedna porudžbina za slikanje velikog ikonostasa u srpskoj pravoslavnoj crkvi Balašađarmat
Srpska crkva u Balašađarmatu je danas muzej u kome su izložene njegove ikone. Živkovićevi ikonostasi u Sentandreji i Balašađarmatu su do danas opstali kao „izuzetni spomenici iz prelaznog perioda vekova i stilova“.