| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Od samodovoljnosti do smrti slikarstva - Slobodan Mijušković
Knjiga S. Mijuškovića bavi se umetnošću ruske avangarde, jednim od najvažnijih poglavlja umetničkog iskustva dvadesetog veka.
Prvi put se, međutim, o ruskoj avangardi piše iz ugla samih umetnika (Kandinski, Maljević, Tatljin, Rodčenko...) tj. preko tekstualnih iskaza raznorodnih zapisa ili izjava u kojima sami umetnici reflektuju iskustva sopstvene umetničke prakse ili prakse umetnosti uopšte.
Središnji termin Mijuškovićeve interpretacije je koncept samodovoljnosti samosvrhovitosti slikarstva (i umetnosti uopšte), koji na početku i u čitavom predoktobarskom razdoblju (do 1917.) označava primarni značaj avangarde, da bi ubrzo, početkom dvadesetih godina, u izmenjenom sociopolitičkom ambijentu taj koncept postao predmet radikalne i militantne negacije. Tako je u jednom istom umetničkom pokretu jedna modernistička paradigma dovedena do svoje najčistije praktične i teorijske formulacije, da bi potom bila i stvaralački i teorijski odbačena.
To je jedan od osnovnih zaključaka do kojeg autor ove knjige dolazi prolazeći kroz mrežu gusto isprepletanih pojava, pokreta i ideja na umetničkoj sceni ruske avangarde.