| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
uvodni tekstovi Stojan Ćelić, Radomir Konstantinović, Mihailo Vunjak
Umetnički paviljon `Cvijeta Zuzorić` 1980 110 strana : ilustrovano
očuvanost 4
1. Karakter publikacije
Ova publikacija je monografsko-kataloški prikaz slikarskog i crtačkog opusa Aleksandra Tomaševića, jednog od najdiskretnijih, ali najoriginalnijih umetnika posleratne beogradske scene.
Knjiga okuplja reprodukcije slika i crteža, uz tri programski različita uvodna teksta, koji iz više uglova tumače njegovu umetnost.
2. Aleksandar Tomašević – umetnički profil
delovao je van dominantnih tokova i grupa
odbijao pripadnost stilskim programima
razvio intimističko-egzistencijalni izraz
Njegovo slikarstvo se kreće između:
figuracije i znaka
lirskog i dramatičnog
kontrole i spontanosti
Crtež ima centralnu ulogu kao misaoni i emocionalni zapis.
3. Tematske i formalne odlike
figure u izolovanom prostoru
fragmentisana tela i lica
zatvoren, tihi ambijent
prigušena paleta, tamni tonovi
naglašena linija i kontura
Tomaševićeva dela često deluju kao vizuelni ekvivalenti unutrašnjih stanja.
4. Uvodni tekstovi – interpretacije
Stojan Ćelić
Ćelić naglašava:
crtež kao osnovu Tomaševićevog mišljenja
disciplinu i koncentraciju izraza
likovnu autonomiju, bez literarnosti
Za Ćelića, Tomašević je umetnik tihe istrajnosti i unutrašnje doslednosti.
Radomir Konstantinović
Konstantinović pristupa filozofski:
vidi Tomaševića kao umetnika egzistencijalne samoće
njegovo slikarstvo tumači kao svedočanstvo o krhkosti bića
figure nisu portreti, već stanja postojanja
Njegov tekst povezuje umetnost sa mišljenjem o izolaciji i individualnosti.
Mihailo Vunjak
Vunjak daje istorijsko-kritički okvir:
smešta Tomaševića u kontekst beogradske posleratne scene
ističe njegovu nezavisnost od i socrealizma i enformela
naglašava kontinuitet i ličnu poetiku
On vidi Tomaševića kao autentičnog, ali marginalizovanog modernistu.
5. Značaj monografije
dokumentuje opus umetnika koji je rano preminuo
omogućava višeslojno čitanje (likovno, filozofsko, istorijsko)
potvrđuje Tomaševića kao važnu, ali nenametljivu figuru srpske moderne
6. Zaključak
Aleksandar Tomašević je predstavljen kao:
umetnik unutrašnje nužnosti
autor koji odbija spektakl i ideologiju
slikar i crtač egzistencijalne tišine