ISBN: Ostalo
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali rikna ali knjiga kompaktna!

Likovni kritičar, novinar i plodan autor, stručnjak za modernu umjetnost i arhitekturu, njemačku književnost i kazalište te berlinsku povijest i arhitekturu. Koristio je pseudonim Heinrich Garbel. Max Osborn rođen je u Kölnu u Njemačkoj 1870. godine, od oca bankara i majke Clotilde Cohn (Osborn). Osborn je studirao u Kölnu na Apostelgymnasiumu. Godine 1881. preselio se s obitelji u Berlin, gdje je nastavio studij na Wilhelms-Gymnasiumu. Tamo je 1888. stekao maturu. Od 1889. do 1893. Osborn je studirao njemačku književnost i povijest umjetnosti u Heidelbergu, Münchenu i Berlinu kod Hermana Grimma. Disertaciju iz književnosti pod nazivom Theatrum Diabolorum završio je 1893. godine pod mentorstvom Ericha Schmidta (1853.-1913.), pionira na području povijesti njemačke književnosti. Od 1894. do 1914. njegova su primarna zanimanja bila rad kao suurednik Jahresberichte für neuere deutsche Literaturgeschichte, koji je izvještavao o novoj objavljenoj njemačkoj književnosti, i kao suradnik u Magazin für Literatur und dem Deutschen Reichsanzeiger, koji je služio gotovo istoj svrsi. Godine 1896. oženio se Martom Boas. Počeo je raditi kao urednik na glavnim člancima objavljenim u Berliner Nationalzeitungu 1900. Osbornovo najistaknutije književno djelo objavljeno je 1910., Geschichte der Kunst. Eine kurzgefaßte Darstellung ihrer Hauptepochen. Prelaskom na ulogu u izdavačkoj kući Ullstein, jednoj od najvećih njemačkih izdavačkih ustanova u to vrijeme, Osborn je pisao uredničke članke kao kazališni kritičar za B.Z. am Mittag. Prihvatio je ponudu da radi kao likovni kritičar za Vossische Zeitung 1914. Na toj je poziciji ostao do 1933., a njegov najvažniji rad u tom razdoblju života najvjerojatnije je bio onaj koji je obavljao kao dopisnik s bojišnica Prvog svjetskog rata. Predsjedavao je Udruženjem njemačkih likovnih kritičara nakon povratka s kroničarenja iskustava njemačkih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Nakon rada za Vossische Zeitung, suosnivao je i bio član osoblja Kulturbunda Deutscher Juden (kasnije preimenovanog u Jüdischer Kulturbund Berlin), organizacije koja je slavila jedinstvene talente židovskih umjetnika. Kroz ovu je organizaciju savjetovao mlađe židovske umjetnike, držao predavanja i organizirao umjetničke izložbe. Od 1934. do 1935. studirao je u Palestini, ali je ostao blisko povezan sa suvremenim njemačkim umjetnicima. Nakon Kristalne noći 1938., Osborn je uvelike smanjio broj javnih događanja koje je organizirao Kulturbund Deutscher Juden i odlučio objavljivati ​​pod pseudonimom Heinrich Garbel. Zbog nacističke vlasti nakon Kristalne noći i zbog toga što je morao ozbiljno ograničiti djelovanje Kulturbunda Deutscher Juden, pobjegao je u Pariz 1938. godine. Radio je za Basler Nationalzeitung na daljinu iz Pariza sve dok nije emigrirao u New York 1941. U Sjedinjenim Državama pisao je za nekoliko publikacija, uključujući Aufbau, Congress Weekly i Univerzalnu židovsku enciklopediju.

Max Osborn bio je stručnjak za povijest Berlina, a kao član Umjetničkog odbora grada Berlina, pridonio je obilnim količinama literature o toj temi (Obituary NYT). Imao je značajan utjecaj na način na koji su se njemačka književnost, kazalište i moderna umjetnost interpretirali u Njemačkoj jer je tri desetljeća bio glavni likovni kritičar Ullstein Publicationsa (Obituary NYT). Sveukupno, njegove recenzije različitih umjetničkih izložbi i kazališnih događaja imale su veliki utjecaj na umjetnički život Njemačke prije Hitlerovog dolaska na vlast (Obituary NYT).