| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Josip Lešić (Zrenjanin, 29. mart 1929 – Novi Sad, 25. maj 1993) bio je teatrolog, pozorišni i filmski reditelj, univerzitetski profesor, književni kritičar i akademik.
Biografija
Rođen je u činovničkoj porodici.[1]
U Sarajevu je završio gimnaziju, a u Beogradu je diplomirao pozorišnu i radijsku režiju u Beogradu, u klasi Josipa Kulundžića. Doktorirao je na Fakultetu dramskih umetnosti sa disertacijom „Pozorišni život Sarajeva za vrijeme austrougarske uprave“.[1]
Radio je kao reditelj u pozorištima u Cetinju, Kragujevcu (gde je bio i upravnik), Zrenjaninu, Mostaru i Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, isprva kao reditelj, a kasnije kao direktor drame.[1]
Od 1963, kada se definitivno preselio u Sarajevo, do 1969. bio je umetnički direktor „Bosna-filma“, od 1969. do 1973. direktor Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije – MES i od 1973. profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta, a predavao je i u Dramskom studiju pri NP pre osnivanja sarajevske pozorišne akademije.[1]
Sarađivao je sa nizovm jugoslovenskih listova: „Zora“ (1946-1948), „Mladost“ (1947-1948), „Pobjeda“ (1952), „Dnevnik“ (1960-1962), „Pozorište“ (Tuzla, 1963, 1965-1978), „Odjek“ (1963-1965, 1972, 1977), „Oslobođenje“ (1964-1978), „Život“ (1965), „Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH“ (1966), „Scena“ (1971), „Izraz“ (1971, 1975- 1976), „Teatron“ (1974, 1976), „Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva“ (1974), „Mogućnosti“ (1975), „Bibliotekarstvo“ (1975), „Dokumenti“ (1976), „Lica“ (1976), „Treći program Radio-Sarajeva“ (1976, 1978), „Godišnjak Instituta za jezik i književnost“ (1978).[1]
Pisao je originalna dramska dela, scenarije i kontinurirano se bavio istorijom pozorište kod Južnih Slovena od početaka u srednjem veku do savremenog pozorišta, sa fokusom na razvoj pozorišnog života na teritoriji Bosne i Hercegovine.[1]
Njegova supruga bila je sarajevska glumica Ravijojla Jovančić Lešić.
Bio je član Udruženja teatrologa BiH[1] i ANUBiH.[2]
Preminuo je od srčanog udara u hotelu „Putnik“