ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Oblast: Pozorište
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Odisej

The Odyssey of Homer - Richmond Lattimore


Richmond Alexander Lattimore (6. svibnja 1906. – 26. veljače 1984.) bio je američki pjesnik i klasicist poznat po prijevodima grčkih klasika, posebno verzijama Ilijade i Odiseje.

Biografija
Richmond Alexander Lattimore rođen je Davidu i Margaret Barnes Lattimore u Paotingfuu u Kini. Njegovi roditelji radili su kao učitelji engleskog jezika za kinesku vladu. Njegova se obitelj vratila u Sjedinjene Države 1920. godine.[1] Diplomirao je na Dartmouth Collegeu 1926. godine.[2] Njegov brat Owen Lattimore bio je sinolog koji je bio na crnoj listi zbog svoje povezanosti s Kinom tijekom McCarthyjeve ere, ali je potom rehabilitiran kada se nijedna od optužbi protiv njega nije pokazala istinitom. Njihova sestra Eleanor Frances Lattimore bila je autorica i ilustratorica dječjih knjiga.

Richmond je bio Rhodesov stipendist u Christ Churchu u Oxfordu, a diplomirao je 1932. godine,[2] a potom je, pod vodstvom Williama Abbotta Oldfathera, doktorirao. na Sveučilištu Illinois 1934. godine. Sljedeće godine pridružio se Odsjeku za grčki jezik na Bryn Mawr Collegeu i oženio se Alice Bockstahler, s kojom je kasnije imao dva sina, Stevena i Alexandera; Steven je također postao klasični znanstvenik i profesor na UCLA-i.[3]

Od 1943. do 1946. Lattimore je bio odsutan s profesorskog mjesta kako bi služio u američkoj mornarici, ali se nakon rata vratio i ostao na Bryn Mawr Collegeu, s povremenim gostujućim pozicijama na drugim sveučilištima, sve do umirovljenja 1971. godine. Nastavio je objavljivati ​​pjesme i prijevode do kraja života, a dvije pjesme objavljene su posthumno.

Od 1953. do 1960. surađivao je s Davidom Greneom kako bi zajednički uredio cjeloviti prijevod grčkih tragedija Eshila, Sofokla i Euripida za University of Chicago Press.[4]

Preveo je Knjigu Otkrivenja 1962. Izdanje McGraw-Hill Ryersona iz 1979. uključivalo je četiri Evanđelja. Lattimore je dovršio svoj prijevod cijelog Novog zavjeta, koji je posthumno objavljen 1996. pod naslovom Novi zavjet.

Lattimore je godinama pratio svoju suprugu Alice na službe u Episkopalnoj crkvi Dobrog Pastira u Rosemontu, blizu Bryn Mawr Collegea, crkve s anglo-katoličkom tradicijom bogoslužja. Odlučio se krstiti[5] na Uskrs 1983. i tamo je krizman[6] kao pričestnik. Izjavio je da su njegove sumnje u vjeru nestale `negdje u [Evanđelju po] svetom Luki`, koje je nedavno preveo.[1]

Lattimore je umro od raka u Rosemontu u Pennsylvaniji 26. veljače 1984. u dobi od 77 godina.[2]

Članstva i nagrade
Lattimore je bio član Akademije američkih pjesnika, član Phi Beta Kappa, Nacionalnog instituta za umjetnost i književnost, Američke akademije umjetnosti i znanosti, Američkog filozofskog društva, Američkog filološkog udruženja i Arheološkog instituta Amerike, kao i član Američke akademije u Rimu i počasni student u Christ Churchu u Oxfordu. Lattimoreov prijevod Aristofanovih Žaba osvojio je nagradu Bollingen za prijevod poezije 1962. godine.