ISBN: 86-7105-165-X
Godina izdanja: 2006
Oblast: Film
Jezik: Srpski
Autor: Strani

UKRAJINA u PLAMENU Oleksandar Dovženko *1350*2025
Naslov: Ukrajina u plamenu : Izbor iz stvaralaštva i života O.P. Dovženka
Autor: Aleksandar Dovženko ISBN: 86-7105-165-X
Priredio: Dr Janko Sabadoš
Izdavač: Novi Sad 2006,g : Savez Rusina i Ukrajinaca Srbije i Crne Gore
Pismo: ćirilica
Br. strana: 408
Format: 22 cm
Povez: broš sa klapnama


stanje knjige - vrlo očuvana-stranice uredne-nema ispisivanja


Izbor iz stvaralaštva i života O.P. Dovženka

Aleksandar Dovženko:
https://sh.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Dov%C5%BEenko
Oleksandr Petrovič Dovženko (ukr. Олександр Петрович Довженко; rus. Александр Петрович Довженко) (Sosnicja, 11. rujan 1894. - Moskva, 25. studeni 1956.) je bio ukrajinski i sovjetski filmski redatelj, scenarist i producent, koji se smatra jednim od najistaknutijih autora sovjetskog i ukrajinskog filma.
Poticao je iz kozačke porodice, a roditelji, iako neobrazovani, su ga poticali da se obrazuje, te se sa 19 godina zaposlio kao učitelj. Zbog srčane mane je izbjegao vojnu službu u prvom svjetskom ratu, ali ne i kaos Revolucije i građanskog rata, koji je posebno teško pogodio njegovu rodnu Ukrajinu. Dovženko, koji se na početku tih burnih događaja priključio ukrajinskim nacionalistima i služio u trupama UNR, na kraju se ipak priključio pobjedničkim bolješvicima. Početkom 1920-ih je služio u sovjetskoj diplomaciji, potom radio kao karikaturist prije nego što se 1926. priključio studiju VUFKU u Odesi. Tamo je od 1928. do 1930. snimio svoju znamenitu trilogiju koju čine Zvenigora, Arsenal i Zemlja. U njoj je primijenio načela sovjetske montažne teorije, ali im je dao i vlastiti pečat, prije svega inspiriran vlastitom domovinom. Zbog toga je bio od Partije optuživan za ukrajinski nacionalizam i skretanje od načela socrealizma. Iz nemilosti je izašao tek 1939. kada je po Staljinovom nalogu režirao historijski film Šors. U drugom svjetskom ratu je radio kao ratni dopisnik, a poslije je uspio režirati samo jedan film - Mičurin. Posljednje godine života je proveo podučavajući mlade sineaste na moskovskom VGIK, a među učenicima su mu bili Larisa Šepitko i Sergej Paradžanov. Nakon Dovženkove smrti neke od njegovih scenarija je ekranizirala supruga Julija Solnceva.
Po njemu danas nosi ime Dovženkov studio u Kijevu.