ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1998
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Mančesterski suicid - John Cooper Clarke, Morrissey, Ian Curtis, Mark E. Smith

Priredio i preveo
Nikola Todorovic

Biblioteka Tragaci, Nis 1998 godina
211 strana
20cm
Tiraz: 500

Stanje knjige: odlicno spolja i iznutra.

Radi se, naime, o četvorici eminentnih rock pjesnika s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina: Mark E. Smith, John Cooper Clarke, Morrisey i Ian Curtis. Izbor iz njihovih najboljih pjesama čini ovu knjigu koju je izdavač nazvao » Mančesterski suicid« . Naslov knjige odnosi se, naravno, na sudbinski put i na velegrad u kojem su sva četvorica živjela. O autorima čiji je uticaj u grupama (naročito Curtisov u Joy Division i Morriseyev u The Smiths) bio nezaobilazan ne treba trošiti riječi: to su danas nezaobilazni putokazi svima koji iole pokušavaju tragati za smislom i značenjima što ih je pop kultura ponudila u ovom vijeku. Curtisov Joy Division obilježile su njegove pjesme, nešto kao što je Morrisonova lirika bila i ostala sinonim za The Doors. Njegove pjesme bile su vezivni elementi koji su muzici ove grupe davali mističan sjaj. U kasnijim radovima ostatka benda (poslije Curtisove smrti nazvanog New Order), i pored odlicnih muzičkih momenata, itekako se osjetio nedostatak stihova koji su njihovim pjesmama davali onu čudesnu snagu i moć. Mnogi poštovaoci Curtisove ličnosti i djela (a njih je zaista mnogo) njegovim samoubistvom maja 1980. godine označavaju kraj, tužnu završnicu donkihotovske bitke koju je tokom pola decenije vodio rock – protiv strave i mraka kuda se neminovno rušio dvadeseti vijek.

Morrisey je tokom osamdesetih sa The Smiths stekao status korifeja pop rocka te decenije, zadržavši u mnogome taj status i kao solo autor. Njegove pjesme kritika je često označavala kao » urbane balade« . Dominantan motiv je, kako je Picasso govorio, ta teška » usamljenost čovjeka dvadesetog vijeka« . Inače, Morrisey je poznat i kao jedan od najvećih erudita u istoriji popularne muzike. Sve ploče koje je on radio sa The Smiths, kao i njegovi solo albumi, otkrivaju ličnost nevjerovatne načitanosti. Smatra se jednim od najboljih poznavalaca savremene engleske književnosti.

John Cooper Clarke i Mark E. Smith su manje poznati na ovim prostorima. Clarke u Britaniji važi za jednog od najizrazitijih predstavnika punk poezije (» Leonard Cohen punka« ), dok je Mark E. Smith nešto poznatiji našoj publici, prije svega preko kultnog benda osamdesetih The Fall. Svoj četvorici je zajedničko to da su živjeli na pragu dekadentnih osamdesetih godina, pa je i njihova poezija dobrim dijelom u duhu tog vremena. Ono što, na žalost, smeta ovoj knjizi, jeste dosta površan prevod stihova. To se naročito odnosi na pjesme Iana Curtisa, čija je poezija i semantički i misaono složena, te samim tim nimalo jednostavna za prevod. Stoga je možda najbolje bilo objaviti paralelno u ovoj knjizi i tekstove engleskih originala. Što se ostalih autora tiče, najpravovjerniji je prevod pjesama John Cooper Clarkea. To doduše i ne čudi, jer je punk po svom opredjeljenju egzaktan i jednostavan, tako da ni tekstovi punk pjesama nemaju neku posebnu simbolističku dimenziju, što naravno ne znači da nemaju i svoj sadržaj i poetiku.

Knjiga » Mančesterski suicid« više je » knjiga otkrića« , nego knjiga utilitarne građe. Ovakve knjige su prava rijetkost na ovdašnjem tržištu, što im upravo i daje poseban značaj. Ovo može biti i šansa domaćim izdavačima da se više pozabave ovom vrstom literature, istovremeno skidajući kod nas još uvijek uvriježene tabue o » elitnoj« i » petparačkoj« književnosti.

Brano Koćalo