Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Niš, Niš |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Svetolik Jakovljević - Džangologija
Nota, Knjaževac 1983. (1. izdanje)
93 str.
18x11cm
Meki povez
Naslovna strana – crtež Mome Kapora
STANJE: Kao na fotografijama - na koricama vidljiva oštećenja, spoljni obod listova umrljan, povez odlično drži, iznutra mnogo bolje očuvna nego spolja, stranice čiste i bez podvlačenja i bilo kakvog pisanja, opšta ocena 4-.
Django Reinhardt
• Čovek koji nije znao da čita.
• Muzičar koji nije poznavao note.
• DŽANGO.
• Virtuozni gitarista ukočenih prstiju.
• Najoriginalniji evropski džez-muzičar.
“Evo, dakle, knjige posle čijeg će nam čitanja Džangovo muziciranje biti još bliže i prisnije jer ćemo ubuduće znati odakle vuče svoje korene. Pri tom, njeno čitanje nas neće izmučiti suvoparnošću neke dosadne istorije džeza, gde se gubimo u podacima i imenima - ono će nam pokloniti tajnu šifru za slušanje Džanga, ključ kojim ćemo otvoriti bravu na vratima iza kojih se još uvek krije mit” - iz predgovora Moma Kapora.
Sadržaj:
Put ka Džangu
1. Introdukcija
2. Tema
3. Biografija
4. Muzika
5. Rekli su o Džangu
6. Džangova muzika na pločama
7. Džangova gitara
8. Pisano o Džangu
9. Zabeleženo u notama
10. Koda.
Momo Kapor: PUT KA DŽANGU
Malo je knjiga od kojih čitalac oseti neku korist već u prvom poglavlju. Pisac ovog predgovora, zahvaljujući „DžangoIogiji“ Svetolika Jakovljevića, oslobodio se dugogodišnjeg pogrešnog načina na koji je izgovarao ime velikog gitariste. I on će, kao i vi, dragi čitaoče, ubuduće govoriti: Džango Renart, a ne kao ranije – Đango Rajnhart! I kada bi to bilo sve (a ni iz daleka nije), bilo bi sasvim dovoljno za jednu knjigu.
Čitajući „DžangoIogiju“ još u rukopisu, dogodila mi se jedna čudna i retka stvar. Godinama sam slepo obožavao ovog gitaristu, a da nisam znao gotovo ništa o njemu i njegovom životu, sem nekoliko mutnih anegdota vezanih za nesreću u cirkuskim kolima. I odjedanput, pružila mi se retka prilika da za nepunih sat-dva, čitajući je, doznam sve što se može saznati o jednom životu punom lutanja, ljubavi, muzike, haosa i tajanstvenosti koja je decenijama obavijala ovog tamnoputog muzičkog maga. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno nešto više od ljubavi koju osećamo prema muzici Džanga Renarta; slobodno mogu da kažem – mnogo više! Bilo je potrebno krenuti tragom tona i putovati, gubiti se u podacima i nedoumicama, tragati za svakim parčetom razbijenog Džangovog života, da bi se čitav taj kaleidoskop datuma, godina, muzičkih fraza, suptilnih analiza i tehničkih podataka o instrumentima, slepio u jedinstvenu celinu, koja ovu knjigu pretvara u pravo malo remek-delo svoga žanra, gde se zaljubljenost rasnog muzičkog poznavaoca meša sa izvrsnim dokumentarističkim zanatom, da bi se sve to, na kraju, u blagom sfumatu pretopilo u intimnu ispovest pisca, koji u tihom francuskom mestašcu Samoa završava svoju studiju nad grobom Džanga Renarta, tražeći tu odgovor na svoje poslednje pitanje: šta ostaje posle svega?