pregleda

Diary of a Century - Jacques-Henri Lartigue


Cena:
2.990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7472)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 13936

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Oblast: Fotografija
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Nekoliko stranica se uredno odvojilo od tabaka, znaci nisu pocepane, samo su se odvojile. Sve ostalo uredno!

Proces kojim umjetnik konstruira ne samo svoju stvarnost već i svoj osobni identitet postao je omiljena tema kladionica krajem dvadesetog stoljeća, kada su dnevnici, autoportreti i autobiografije obilovali. Jedan od prvih, a i dalje jedan od najomiljenijih fotografskih dnevnika je veliki i bujni Dnevnik stoljeća. Suprotstavljajući obiteljske snimke koje je Lartigue snimio (mnoge od njih tijekom mladosti, ali neke iz kasnijeg života) s tekstovima iz njegovih dnevnih dnevnika, smjelo dizajnirane stranice daju novi život belle époque francuske povijesti. Sa samo sedam godina kada je počeo fotografirati, Lartigue je svojim fotoaparatom bilježio sretna vremena - putovanja, hobije i podvale - svoje bogate, lijepe i privilegirane obitelji. Ispunjene duhovitošću, otvorenošću, znatiželjom i spontanošću djetinjstva, ove dinamične slike ranih zrakoplova i modernih žena, kućnih ljubimaca i bazena doslovno su izvađene iz obiteljskih albuma i preseljene u muzej 1960-ih; Zamijenivši privatni život javnim, utrli su put mlađim fotografkinjama poput Bee Nettles, Esther Parade, Deborah Willis i Lorie Novak da se usredotoče na obiteljske slike u svojoj umjetnosti.




Jacques Henri Lartigue (francuski: [laʁtig]; 13. lipnja 1894. – 12. rujna 1986.) bio je francuski fotograf i slikar, poznat po fotografijama automobilskih utrka, aviona i pariških modnih modela.[1]

Biografija
Rođen u Courbevoieu u zapadnom Parizu u bogatoj obitelji, Lartigue je počeo fotografirati sa sedam godina.[2] Fotografirao je svoje prijatelje i obitelj u igri – trčanje i skakanje; utrke s domaćim trkaćim automobilima; izradu zmajeva, jedrilica, kao i aviona; i penjanje na Eiffelov toranj. Bio je jedan od prvih umjetnika koji je koristio Kodak Brownie fotoaparat za snimke.[3] Također je fotografirao sportske događaje, poput Coupe Gordon Bennett i Velike nagrade Francuske, rane letove pionira zrakoplovstva poput Gabriela Voisina, Louisa Blériota, Huberta Lathama, Louisa Paulhana i Rolanda Garrosa. Svojim fotoaparatom je uhvatio i tenisačice poput Suzanne Lenglen na teniskom prvenstvu Francuske. Mnoge od njegovih prvih, poznatih fotografija izvorno su snimljene u stereo tehnici, na primjer one prikazane u filmu Skrivene dubine, ali je također stvorio velik broj slika u svim formatima i medijima, uključujući staklene ploče različitih veličina, autokrome i film. Razvijao je vlastite fotografije od malih nogu.[3]

Dok je prodao nekoliko fotografija sportskim časopisima poput La Vie au Grand Air, u srednjim godinama koncentrirao se na slikanje koje mu je također bilo izvor prihoda i života. Međutim, nastavio je fotografirati i vodio pisane dnevnike o njima tijekom cijelog života. U dobi od 69 godina njegove dječačke fotografije `otkrio` je Charles Rado iz agencije Rapho koji je Lartiguea upoznao s Johnom Szarkowskim, kustosom Muzeja moderne umjetnosti, koji je organizirao izložbu njegovih radova u muzeju. Časopis Life objavio je fotografije 1963. godine.

Ova izložba mu je donijela slavu i izloženost industriji. Zatim je dobio priliku raditi s nekoliko modnih časopisa i postao poznat i u drugim zemljama. Godine 1974. novoizabrani francuski predsjednik Valéry Giscard d`Estaing naručio mu je snimanje njegovog službenog portreta. Rezultat je bila jednostavna fotografija, jednostavno osvijetljena, s nacionalnom zastavom kao pozadinom. Sljedeće godine nagrađen je svojom prvom francuskom retrospektivom u Musée des Arts Décoratifs, što je utrlo put za daljnje narudžbe od modnih i dekorativnih časopisa.

Iako je najpoznatiji kao fotograf, Lartigue je bio i dobar slikar. Često se pojavljivao u službenim salonima u Parizu i na jugu Francuske od 1922. Njegov rad bio je dio slikarskog događaja na umjetničkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1924.[4] Bio je prijatelj s širokim izborom književnih i umjetničkih slavnih osoba, uključujući dramatičara Sachu Guitryja, pjevačicu Yvonne Printemps, slikare Keesa van Dongena, Pabla Picassa i umjetnika, dramatičara i filmskog redatelja Jeana Cocteaua. Također je radio na setovima filmaša Jacquesa Feydera, Abela Gancea, Roberta Bressona, Françoisa Truffauta i Federica Fellinija, a mnoge od tih slavnih osoba postale su predmet njegovih fotografija. Lartigue je, međutim, fotografirao sve s kojima je došao u kontakt. Njegove najčešće muze bile su njegove tri supruge i njegova ljubavnica s početka 1930-ih, rumunjska manekenka Renée Perle.

Njegova prva knjiga, Dnevnik stoljeća, objavljena je u suradnji s Richardom Avedonom. Knjiga je spomenuta na dodjeli književne nagrade Rencontres d`Arles 1971. godine. Sljedeće godine izabran je za počasnog gosta festivala. Nastavio je fotografirati tijekom posljednja tri desetljeća svog života, konačno postigavši ​​komercijalni uspjeh. Večernju projekciju predstavio je Michel Tournier: `Jacques-Henri Lartigue i Jeanloup Sieff.`

Godine 1974. njegov je rad uvršten u grupnu izložbu `Filleuls et parrains`. Godine 1984. izašao je film `Lartigue, année 90` Françoisa Reichenbacha. U isto vrijeme na festivalu je prikazano i njegovo djelo `Les 6 x 13 de Jacques-Henri Lartigue` temeljeno na njegovim stereo i panoramskim fotografijama. Jedna od večernjih projekcija bila je `J.-H. Lartigue, l`amateur de rêve` Patricka Roegiersa 1994. godine, a predstavljena je i posljednja izložba: `Lartigue a cent ans`.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 81611917
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Nekoliko stranica se uredno odvojilo od tabaka, znaci nisu pocepane, samo su se odvojile. Sve ostalo uredno!

Proces kojim umjetnik konstruira ne samo svoju stvarnost već i svoj osobni identitet postao je omiljena tema kladionica krajem dvadesetog stoljeća, kada su dnevnici, autoportreti i autobiografije obilovali. Jedan od prvih, a i dalje jedan od najomiljenijih fotografskih dnevnika je veliki i bujni Dnevnik stoljeća. Suprotstavljajući obiteljske snimke koje je Lartigue snimio (mnoge od njih tijekom mladosti, ali neke iz kasnijeg života) s tekstovima iz njegovih dnevnih dnevnika, smjelo dizajnirane stranice daju novi život belle époque francuske povijesti. Sa samo sedam godina kada je počeo fotografirati, Lartigue je svojim fotoaparatom bilježio sretna vremena - putovanja, hobije i podvale - svoje bogate, lijepe i privilegirane obitelji. Ispunjene duhovitošću, otvorenošću, znatiželjom i spontanošću djetinjstva, ove dinamične slike ranih zrakoplova i modernih žena, kućnih ljubimaca i bazena doslovno su izvađene iz obiteljskih albuma i preseljene u muzej 1960-ih; Zamijenivši privatni život javnim, utrli su put mlađim fotografkinjama poput Bee Nettles, Esther Parade, Deborah Willis i Lorie Novak da se usredotoče na obiteljske slike u svojoj umjetnosti.




Jacques Henri Lartigue (francuski: [laʁtig]; 13. lipnja 1894. – 12. rujna 1986.) bio je francuski fotograf i slikar, poznat po fotografijama automobilskih utrka, aviona i pariških modnih modela.[1]

Biografija
Rođen u Courbevoieu u zapadnom Parizu u bogatoj obitelji, Lartigue je počeo fotografirati sa sedam godina.[2] Fotografirao je svoje prijatelje i obitelj u igri – trčanje i skakanje; utrke s domaćim trkaćim automobilima; izradu zmajeva, jedrilica, kao i aviona; i penjanje na Eiffelov toranj. Bio je jedan od prvih umjetnika koji je koristio Kodak Brownie fotoaparat za snimke.[3] Također je fotografirao sportske događaje, poput Coupe Gordon Bennett i Velike nagrade Francuske, rane letove pionira zrakoplovstva poput Gabriela Voisina, Louisa Blériota, Huberta Lathama, Louisa Paulhana i Rolanda Garrosa. Svojim fotoaparatom je uhvatio i tenisačice poput Suzanne Lenglen na teniskom prvenstvu Francuske. Mnoge od njegovih prvih, poznatih fotografija izvorno su snimljene u stereo tehnici, na primjer one prikazane u filmu Skrivene dubine, ali je također stvorio velik broj slika u svim formatima i medijima, uključujući staklene ploče različitih veličina, autokrome i film. Razvijao je vlastite fotografije od malih nogu.[3]

Dok je prodao nekoliko fotografija sportskim časopisima poput La Vie au Grand Air, u srednjim godinama koncentrirao se na slikanje koje mu je također bilo izvor prihoda i života. Međutim, nastavio je fotografirati i vodio pisane dnevnike o njima tijekom cijelog života. U dobi od 69 godina njegove dječačke fotografije `otkrio` je Charles Rado iz agencije Rapho koji je Lartiguea upoznao s Johnom Szarkowskim, kustosom Muzeja moderne umjetnosti, koji je organizirao izložbu njegovih radova u muzeju. Časopis Life objavio je fotografije 1963. godine.

Ova izložba mu je donijela slavu i izloženost industriji. Zatim je dobio priliku raditi s nekoliko modnih časopisa i postao poznat i u drugim zemljama. Godine 1974. novoizabrani francuski predsjednik Valéry Giscard d`Estaing naručio mu je snimanje njegovog službenog portreta. Rezultat je bila jednostavna fotografija, jednostavno osvijetljena, s nacionalnom zastavom kao pozadinom. Sljedeće godine nagrađen je svojom prvom francuskom retrospektivom u Musée des Arts Décoratifs, što je utrlo put za daljnje narudžbe od modnih i dekorativnih časopisa.

Iako je najpoznatiji kao fotograf, Lartigue je bio i dobar slikar. Često se pojavljivao u službenim salonima u Parizu i na jugu Francuske od 1922. Njegov rad bio je dio slikarskog događaja na umjetničkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1924.[4] Bio je prijatelj s širokim izborom književnih i umjetničkih slavnih osoba, uključujući dramatičara Sachu Guitryja, pjevačicu Yvonne Printemps, slikare Keesa van Dongena, Pabla Picassa i umjetnika, dramatičara i filmskog redatelja Jeana Cocteaua. Također je radio na setovima filmaša Jacquesa Feydera, Abela Gancea, Roberta Bressona, Françoisa Truffauta i Federica Fellinija, a mnoge od tih slavnih osoba postale su predmet njegovih fotografija. Lartigue je, međutim, fotografirao sve s kojima je došao u kontakt. Njegove najčešće muze bile su njegove tri supruge i njegova ljubavnica s početka 1930-ih, rumunjska manekenka Renée Perle.

Njegova prva knjiga, Dnevnik stoljeća, objavljena je u suradnji s Richardom Avedonom. Knjiga je spomenuta na dodjeli književne nagrade Rencontres d`Arles 1971. godine. Sljedeće godine izabran je za počasnog gosta festivala. Nastavio je fotografirati tijekom posljednja tri desetljeća svog života, konačno postigavši ​​komercijalni uspjeh. Večernju projekciju predstavio je Michel Tournier: `Jacques-Henri Lartigue i Jeanloup Sieff.`

Godine 1974. njegov je rad uvršten u grupnu izložbu `Filleuls et parrains`. Godine 1984. izašao je film `Lartigue, année 90` Françoisa Reichenbacha. U isto vrijeme na festivalu je prikazano i njegovo djelo `Les 6 x 13 de Jacques-Henri Lartigue` temeljeno na njegovim stereo i panoramskim fotografijama. Jedna od večernjih projekcija bila je `J.-H. Lartigue, l`amateur de rêve` Patricka Roegiersa 1994. godine, a predstavljena je i posljednja izložba: `Lartigue a cent ans`.
81611917 Diary of a Century - Jacques-Henri Lartigue

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.