ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Autor: Domaći
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski

SV35
65205) PLANETA DRŽIĆ , Slobodan Prosperov Novak , Cekade Zagreb 1984
Iz sadržaja: Marin Držić 1508-1567, Topologija scenskog vremena, Tirena, Venere, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Pjerin, Arkulin, Mande, Skup, Grižula, Hekuba, Urota.

Riječ na početku

Knjiga Planeta Držić s podnaslovom Držić i rukopis vlasti svojim nastajanjem slijedi Držićevu topografiju. U Dubrovniku 1968. predao sam tekst s naslovom Držić i vlast uredničkom košu gimnazijskog časopisa Naša riječ. Nekoliko godina kasnije, hodočasteći za Vidrom u Sienu, u čitaonici Biblioteke Comunale koja se smjestila u istoj ulici u kojoj je Držić bio Magnifico Rettore, imao sam prilike dublje proučiti problematiku evropske renesansne drame i kazališta. U Veneciji 1976/1977. studirao sam novije rezultate francuske i talijanske teatrologije koji su mi se kasnije, nakon što sam napustio neiscrpne knjižnice na lagunama, za razumijevanje Držićevih dramskih tekstova učinili vrlo poticajnima. U Rimu akademskih godina 1981/82. i 1982/83. nastavio sam svoja čitanja Držića služeći se ponajviše fundusima teatrološke zbirke Burcardo, radeći u priručnim knjižnicama Biblioteke Nazionale, Casanatense te Vatikanske biblioteke. Rukopis knjige dobio je svoj konačni oblik u Rogendorfovoj domovini Austriji ljeta 1983. Na žalost Planeta Držić nije u procesu rada nikada dospjela do Carigrada, ali je zato uporno oplovljavala hvarske Paklene otoke gdje joj je prvim i najstrpljivijim čitateljem bila moja žena Roswitha.

Pored toga što slijedi držićevsku topografiju čuva Planeta Držić i suradnju, susrete i druženja s nizom dramatis personae koje su u posljednja dva desetljeća obilježile držićologiju. Na stranicama ove knjige upisani su susreti i zajednički rad s Markom Fotezom u Akademijinu Institutu, te akcije oko osnivanja Doma Marina Držića, ugrađeno je u ovu knjigu i jedno anonimno prisustvovanje podizanju Držićeve spomen-ploče nad mletačkim grobom, kao i kasniji susreti i zajednički rad s dvojicom voditelja te akcije, s profesorom Rafom Bogišićem i kazališnim kritičarem Jozom Puljizevićem. Moj prvi zadatak u JAZU bio je redigiranje materijala s dubrovačkog simpozija o Držiću koji mi je akademik Marijan Matković povjerio jer je više nego dobro osjetio da ću, obrađujući taj uvijek ne baš znamenit kritički materijal naučiti i to kako o Držiću ne valja govoriti. Nije nadalje nikako slučajno niti to što je upravo Živko Jeličić pomogao tiskanje mojih prvih knjiga u Splitu i što mi je ovaj svakako najlucidniji Držićev čitatelj, u prvim godinama znanstvenog naukovanja bio od velike pomoći. Ovaj popis dramatis personae naravno ne bi bio potpun kada mu ne bih pridodao i dvojicu držićologa s kojima se, razumljivo, moj rad i na ovoj knjizi, a i drugačije, bitno ispre-pliće. Franjo Svelec, a još više Frano Cale, upisani su u mnoge stavove ove knjige o Držiću, upisani su kada se to kaže direktno, a i kada se bez posebnog pozivanja pokušava misliti drugačije od njih. Posebno se to odnosi na dojam koji je, ne samo na mene ne-go i na cijelu moju znanstvenu i književnu generaciju, ostavila sveobuhvatnost Čalinih tumačenja Držića. Istodobno s ovom knji-gom imao sam prilike za kolekciju >>Pet stoljeća hrvatske književnosti prirediti izbor iz Čalina i Švelčeva opusa, posao, dakle, koji me kao njihova dužnika neizmjerno veselio.

U Planetu Držić ugrađeni su i veoma ugodni sati razgovora što sam ih vodio sa Slobodanom Šnajderom u vrijeme kada je nastajao njegov Držićev san, a poticajan je bio za mene i jedan razgovor s glumcima-studentima koji su na Dubrovačkim ljetnim igrama pod vodstvom Ivice Boban pripremali predstavu Play Držić. I konačno sve rečenice ove knjige prethodno su provjerili moji studenti, bilo oni iz Zagreba ili iz Rima, ali i oni strani slavisti što ih na Zagrebačkoj slavističkoj školi imam prilike četvrtu godinu zaredom obavještavati o Držiću.

Poglavlje o Držićevoj uroti rezultat je moje suradnje s talijanskim kolegom Robertom Valle kojeg sam pokušao zainteresirati za neka kulturološka pitanja s ove strane Jadrana.

Moram se ispričati jugoslavenskim prevodiocima što nisan uvijek bio u prilici koristiti neke od njihovih prijevoda strani izdanja. Valja uzeti u obzir činjenicu da je ova knjiga nastajala inozemstvu.

Sada, kada daleko od domovine, završavam rukopis knjige Vidri ne mogu a da se ne sjetim kako je više nego istinita or Držićeva: Tko doma ne sidi i ne haje truda/po svietu taj vi i nauči svih čuda.
Autor
Rim, studeni 1983
Držić i rukopis vlasti , mek povez, format 14 x 18 cm , latinica, 154 strane