ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
Oblast: Slikarstvo

IVE ŠIMAT BANOV

FRA AMBROZ TESTEN

Izdavač - Kršćanska sadašnjost, Zagreb; Samostan sv. Eufemije, Kampor; Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

Godina - 1982

136 strana

24 cm

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja


`Kad se jedno ime pojavi u slikarstvu, ne na početku nego na kraju dugoga životnog i slikarskog puta, umjesno je upitati se, kao što to ovaj put činimo: Tko je slikar fra Ambroz Testen? Nije naime riječ o opisu i ocjeni jednog opusa , nego o tome da se kaže ono bitno što nekoga čini slikarom i što ga kao bitni znak potvrde ili osporavanja stavlja u kontekst naše ikonosfere. Dugo je godina fra Ambroz Testen živio kao neko franjevačko slikarsko stablo - nek nam bude oproštena ova metafora - koje svoje slikane listove daruje svakome komu su oni na radost. Danas je manji dio tih rasutih listova dopro do naše kritičke svijesti kao uzbudljiva, osebujna slikarska poruka izvan svih poznatih i predvidljivih načina prometanja slikovnih i slikarstvenih poruka. U toj svojoj osobitoj razlici, na tom brisanom prostoru svoje posebnosti, Testenovo slikarstvo naprosto jest. To njegovo jako jest oslobađa nas svih sporednih upita kojima bismo htjeli odrediti način Testenova puta u slikarstvo i opstanka u njemu, a naša liberalna epoha pruža i odviše načina kako se može postati slikarom izvan onih tradicionalnih i uhodanih.

Pristupajući neizbježnoj zadaći stavljanja Testenova slikarstva u okvire vremena i prostora, pisac monografije o slikaru, Ive Šimat Banov, izdvojio je dva bitna odsječka u njegovu razvoju. Više od pola stoljeća Testen je, iako ne prešavši put akademske naobrazbe, nastojao slikati prema predlošcima, stilovima i u razmjerima reprezentativnog sakralnog slikarstva, koje je gledao oko sebe. Potkraj tog razdoblja, negdje na polovici šezdesetih godina, Testen se sve više prepušta spontanosti svoga slikarskog nagona pa počinje stvarati djela koja temperamentom i načinom izvedbe gotovo da se posve suprotstavljaju stilu ranijih uzora. On se sve manje okušava s velikim formatima i uljenom tehnikom, te sve više slika temperom i tušem koji su kadri vjernije fiksirati nadahnuće i gestu trenutnog raspoloženja, njegovu ekspresivnu vrijednost. Sada se događa nešto možda najneobičnije u cijelom Testenovu izvana viđenom curriculumu : dok su mu prije uzori bili lokalni, manje poznati i prepoznatljivi nestručnjaku, sada njegove slike počinju nevezano asocirati na najveća imena ekspresionističke tradicije, na Ensora , Chagalla, Noldea, Rouaulta , štoviše, na Rembrandta. Pozorni čitač Testenovih slika, a takav je i Ive Šimat Banov u svojoj monografiji, pratit će vlastitost slikareve geste i u ikonografski manje razgovjetna područja mrlje i apstraktnog poteza, tamo gdje figurativna tema ili predložak postaju samo pred-tekst slobodnom likovnom očitovanju. U toj krajnosti razabrat ćemo i jedno drugo podrijetlo Testenova slikarstva, kaligrafsko.

Ali kaligrafiju Testenovih ishoda teško ćemo razabrati u njezinu podrijetlu, u smjernoj franjevačkoj iluminaciji crkvenih knjiga. Stigavši na svoje odredište, Testenova kaligrafija oslobađa iz sebe snagu i pravedni gnjev crtača- -demijurga apokalipse. Od Testenova primjera nije daleko onaj najvećeg pjesnika našeg stoljeća, Henrija Mic - hauxa , koji je također ponikao iz teksta a završio u kaligrafskim egzorcizmima , tako silovitim da poništavaju višestoljetnu među između `lijepog“ i `ružnog“ pisanja. I u Testenu očito treba vidjeti kaligrafa kojemu su mjesta ostavljena u tekstu pretijesna, štoviše, takvog koji je u neizbježnu sukob u između slike i pisma vratio pismo njegovim ikoničnim, antropomorfnim i drugim, manje ili više konkretno mimetičkim, izvorima.`


Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.