Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
O DJELOVANJU DOMAĆE SREDINE U UMJETNOSTI HRVATSKIH KRAJEVA
lepo očuvano
O DJELOVANJU DOMAĆE SREDINE U UMJETNOSTI HRVATSKIH KRAJEVA: Ljubo Karaman
Naslov O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva / Ljubo Karaman
Hrptni naslov Problemi periferne umjetnosti
Ostali naslovi Über die Einwirkung des einheimischen Mileus auf die Entwicklung der Kunst in den kroatischen Ländern
Vrsta građe naučna monografija
Jezik hrvatski, nemački
Godina 1963
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Društvo historičara umjetnosti N. R. H., 1963
Fizički opis 142 str. : ilustr. ; 26 cm
Zbirka Društvo historičara umjetnosti Narodne Republike Hrvatske ; ǂknj. ǂ8
ISBN (Ppl.)
Ljubo Karaman (Split, 15. jun 1886. — Zagreb, 19. april 1971.), hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator.
Ljubo Karaman
Portret Ljube Karamana
Rođenje
15. jun 1886
Split, Austro-Ugarska
Smrt
19. april 1971
Zagreb, SFR Jugoslavija
Nacionalnost
Hrvat
Zanimanje
Povjesničar umjetnosti
Poznat/a po
Starohrvatskoj umjetnosti
Biografija
uredi
Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1904[1], nakon toga studirao je od 1910. na Filozofskom fakultetu u Beču, historiju i geografiju. Od 1912. prebacio se na studij povijesti umjetnosti kod prof. Josefa Strzygowskoga , koji je završio 1914. Nakon Prvog svjetskog rata 1920. doktorirao je kod Maxa Dvořáka u Beču s tezom Die romanische Plastik in Spalato. Uz studij je i radio; 1911. bio je kraće vrijeme nastavnik na splitskoj klasičnoj gimnaziji, zatim u dubrovačkoj gimnaziji, a od 1919. radi kao asistent Pokrajinskoga konzervatorskoga ureda za Dalmaciju. Od 1926. direktor je Konzervatorskog zavoda u Splitu.[1] Zbog pritiska talijanskih okupacijskih vlasti, preselio se 1941. u Zagreb, u kojem je do umirovljenja 1950. radio kao direktor Konzervatorskog zavoda.[1]
Njegov naučni opus obuhvaća desetak knjiga i oko 400 eseja, dijelom objavljenih i u knjigama (Eseji i članci, 1939; Odabrana djela, 1986). Najviše se bavio u spomenicima Dalmacije, od kasne antike do baroka, a pisao je i o srednjovjekovnoj umjetnosti Istre, sjeverne Hrvatske i Slavonije te Bosne i Hercegovine.
Ljubo Karaman se osobito bavio predromaničkom umjetnošću u Dalmaciji od početka svojega naučnog djelovanja. (crkvica sv. Petra u Priku, reljef u krstionici splitske katedrale s likom kralja, sarkofag Ivana Ravenjanina Split, ranosrednjovjekovna pleterna ornamentika u Dalmaciji, predromanička crkvica sv. Mihajla kraj Stona). On je tvorac sintagme Starohrvatska umjetnost, koju je iznio u knjizi Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930). Po njemu je to orginalna umjetnost perriferije, a ne kako je Strzygowski iznio, samo ponavljanje uzoraka sjevernjačke drvene gradnje sa bizantskim uticajem. Karaman je bio i društveno angažiran, 1929. suprotstavio se postavljanju Meštrovićeva spomenika na Peristilu zbog narušavanja estetske ravnoteže. Kao kozervator zalagao se stvaralačko konzervatorsko stajalište, koje je glasilo - konzervirati, a ne restaurirati.
Bibliografija
uredi
Umjetnost u Dalmaciji, Matica Hrvatska, 1933.
Iz kolijevke hrvatske prošlosti, 1930. Zagreb
Živa stanina, 1943. Hrvatski izdavalački bibliografski zavod
Pregled umjetnosti u Dalmaciji, 1955. Matica Hrvatska
Eseji i članci, Matica hrvatska, 1939., Zagreb
dalmacija istorija jugoslovenske umetnosti arhitekture skulpture