Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Odlično
Kao novo
Retko
Vladimir Kopicl (Đeneral Janković, 5. avgust 1949) srpski je pesnik i esejista, prevodilac, umetnik, novinar, pozorišni i filmski kritičar. [1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 8. avgusta 1949. godine u Đeneral Jankoviću, na Kosovu i Metohiji. Osnovnu i srednju školu završio u Novom Sadu, gde je i diplomirao na Katedri za jugoslovensku i opštu književnost Filozofskog fakulteta.
Radio je od 1971. do 1973. godine kao urednik Centra za umetnost Tribine mladih u Novom Sadu, 1978. i 1979. godine radio kao profesor u Centru za obrazovanje kadrova prevodilačke i kulturološke struke u Karlovačkoj gimnaziji (1978—1979), a od 1981. godine bio je zaposlen u redakciji „Dnevnika“ kao književni, filmski, pozorišni kritičar i urednik.
Uređivao je nekoliko književnih časopisa (Letopis Matice srpske, Rays/Luči/Los Rauos/Strahlen, TRANSkatalog), član žirija (BITEF, Malo Pozorje, FIAT, Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine...), bio je osnivač, selektor i predsednik Umetničkog odbora Internacionalnog festivala alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu i selektor Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine, Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu i Sterijinog pozorja u Novom Sadu.
Od 1971. do 1976. godine bio je aktivan na polju konceptualne umetnosti, performansa, proširenih medija i izlagao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u našoj zemlji i svetu. Njegovi radovi iz ove oblasti uključeni su u nekoliko evropskih i svetskih antologija i zbornika, na primer – Klaus Groh, Aktuelle Kunst in Osteuropa, DuMont Aktuel, Cologne, 1972,...
Članstvo u udruženjima[uredi | uredi izvor]
Srpsko književno društvo,[2]
Srpski PEN centar,
Društvo književnika Vojvodine,
Jugoslovensko društvo za umetnost i tehnologiju spektakla – JUSTAT,
Međunarodna federacija filmskih kritičara - FIPRESCI,
Udruženje pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije,
Međunarodno udruženje pozorišnih kritičara - AICT.
Objavnjena dela[uredi | uredi izvor]
Knjige poezije[uredi | uredi izvor]
Aer (Matica srpska, 1978),
Parafraze puta (Matica srpska, 1980),
Gladni lavovi (KZNS, 1985),
Vapaji & konstrukcije (Matica srpska, 1986),
Pitanje poze (Matica srpska, 1992),
Prikaze – nove i izabrane kratke pesme (Matica srpska,1995),
Klisurine (Narodna knjiga, 2002),
Pesme smrti i razonode – izabrane i nove pesme (Orpheus, 2002),
Smernice (NB Svetozar Marković, 2006),
Promašaji (NB `Stefan Prvovenčani`, 2008),
Sovin izbor (NB `Vladislav Petković Dis`, 2008),
27 pesama: tenkovi&lune (Kulturni centar Novi Sad, 2011),
Nesvršeno, dvojezično izdanje (2011),
Tufne - izabrane pesme (2013),
Knjige eseja[uredi | uredi izvor]
Mehanički patak, digitalna patka (Narodna knjiga, 2003),[3]
Prizori iz nevidljivog (Narodna knjiga, 2006).
Rad i prevod zbornika i antologija[uredi | uredi izvor]
Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti (Tribina mladih, 1972),
Trip – vodič kroz savremenu američku poeziju (Narodna knjiga, 1983 – sa Vladislavom Bajcem),
Novi pesnički poredak – antologija novije američke poezije (Oktoih, 2001 – sa Dubravkom Đurić),
Milenijumski citati (Orpheus, 2005),
Vrata panike – Telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije (Orpheus, 2005),
Tehnoskepticizam (Orpheus, 2007)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Brankova nagrada, za knjigu poezije Aer, 1979.
Sterijina nagrada za pozorišnu kritiku, 1989.
Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za knjigu poezije Klisurine, 2003.
Nagrada „Stevan Pešić”, za knjigu poezije Klisurine, 2003.
Nagrada „Istok-Zapad”, za knjigu Smernice, 2006.
Disova nagrada, 2008.
Nagrada „Desanka Maksimović”, 2012.
Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Udaljeni bubnjevi, 2020.
Nagrada „Dimitrije Mitrinović”, za roman Purpurna dekada, 2021.
neoavangarda bosch+bosch slavko matković katalin ladik avangarda bogdanovic miroslav mandic judita salgo konceptualna umetnost slobodan tišma andrej