Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2011
Jezik: Hrvatski i Italijanski
Oblast: Muzika
Autor: Strani
Nova knjiga. Na hrvatskom i italijanskom jeziku.
Izdavač - Državni arhiv u Pazinu
2011. god.
Tvrd povez sa zaštitnim omotom, 20x28 cm,
130 str. Ilustrovano, kunstdruk
» U Veneciji svi pjevaju, u gradskim četvrtima, na ulicama, kanalima. Trgovac pjeva obavljajući svoje zadaće, radnik pjeva na putu do posla, gondolijer pjeva čekajući svoga gospodara. « Ovako Carlo Goldoni piše u svojim memoarima, referirajući se vjerojatno na pjesme od lađa, koje su u to vrijeme u Veneciji bile iznimno popularne. O ovoj tradiciji postoje brojna živopisna svjedočanstva, kao što su primjerice ona Wolfganga Amadeusa Mozarta koji, opisujući svoja putovanja u Veneciju, izražava oduševljenje sjajnom pjesmom od gondola.
Upravo bi se u ovaj kontekst mogla smjestiti zbirka naslovljena Arie Nove del 1741, koja je u rukopisu sačuvana u Državnom arhivu u Pazinu, a sadrži 18 relativno kratkih monodijskih skladbi pisanih s nešifriranim bassom continuom na venecijanskom dijalektu. Poprečnog je formata 27,5 x 20 cm i dobro je očuvana, a sastoji se od 33 nenumerirane stranice i jednoga notiranog lista umetnutog između dvije posljednje stranice. Iako skladatelji, kao ni autori stihova, nisu poznati, za pretpostaviti je da je nastala u Veneciji, budući da su skladbe sličnih naslova pisanih na spomenutom dijalektu tamo bile vrlo raširene sredinom 18. stoljeća i poznate pod nazivom ariette veneziane, canzonette da barca, ili najčešće, canzoni da battello.
Iako je, nažalost, nemoguće precizno utvrditi kako je zbirka dospjela u pazinski Državni arhiv – a za pretpostaviti je iz kojega privatnog istarskog fonda – ona je svakako jedan u nizu dokaza o onodobnim dobrim kulturnim vezama istočne i zapadne obale Jadrana. Zahvaljujući velikom projektu sistematiziranja rukopisnih fondova s detaljnim popisom svih zapisanih venecijanskih kancona, koji je rezultirao dvosveščanim izdanjem Canzoni da battello (1740-1750) s faksimilima antologija i reprintom londonskih izdanja Johna Walsha, moguće je utvrditi određene konkordance i pretpostavke o primarnim izvorima za slaganje zbirke Arie Nove, kojih se dotiče predstavljanje ove opsegom skromne ali sadržajno zanimljive notne knjižice; a buduća analitička studija pripomoći će rasvjetljavanju različitih aspekata canzoni da battello, od relacija tzv. učene i popularne glazbe, relacija s opernim arijama, problema izvodilačke prakse, determinacije autorstva itd.