Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski

Dimitrija Basicevic Mangelos
Predgovor: Jesa Denegri
1997.
Mek povez, strana 214

Vrlo dobro stanje

` Dok je Mića Bašičević kao kritičar i povjesničar umjetnosti po prirodi svoje profesije pisao o drugima i otkrivao druge, o njegovom alter egu Mangelosu pisali su, opet po prirodi svoje profesije, drugi (kritičari, povjesničari umjetnosti, umjetnici); ti drugi otkrivali su i otkrili Mangelosov umjetnički slučaj. A slučaj umjetnika Mangelosa, kao uostalom i sve ostalo što je s ovom osobom u vezi, veoma je složen, još uvijek prepun tajni, taj je slučaj zanimljiv i poučan upravo po tome kako je Mangelosov umjetnički lik u kritici postupno sagledavan, kako je u povijesti umjetnosti analiziran i vrednovan. Knjiga koju čitalac sada drži u ruci u stvari je uzbudljiva kronika otkrića i tumačenja umjetnika Mangelosa, kronika zato jer je ta linija postupno vođena od jednog teksta do drugog, od jedne etape do druge i sljedeće, da bi nam se pri kraju ovog vremeplova taj lik ukazao u svjetlu kakvim ga je osvijetlilo dosadašnje iskustvo kritičke interpretacije i povijesno–umjetničke valorizacije.

Sâm Mangelos bio je jedini koji je mogao ostale uputiti na davne i daleke početke vlastitog bavljenja nečim što tada nije ni slutio da će mu jednoga dana sasvim prerasti u egzistencijalnu opsesiju i najzad u opsesiju bavljenja umjetnošću. Dogodit će se ti počeci — kako se povjerio Mladenu Stilinoviću — “u ratno vrijeme četrdesetprve”, kada je užasnut nad nepovratnim nestancima brojnih srodnika, prijatelja i poznanika krenuo ispunjavati svoje đačke bilježnice “znacima groba”, mrljama i šiframa koje su se ubrzo toliko namnožile da su popunile cijele teke, najprije sklonjene na tajno mjesto, a potom izvučene iz zaborava da bi na tragu tih “pejzaža rata” i “pejzaža smrti” — opet samo iz sasvim osobnih razloga — nastale prve tabule rase, školske tablice, globusi, pa cijele knjige ispisane rukom slovima i riječima iz različitih jezika, ali i znacima i znamenjima kojima se ne zna točno podrijetlo. Nije ni tada kod njihovog tvorca još ni primisli bilo o tome da bi sve te tvorevine mogle biti i već faktički jesu umjetnost; jer, za njega je to bila, zapravo, tek duboko lična potreba kojoj će dodatne okolnosti i okolne prilike, prepoznavanja drugih, izmjene konteksta u umjetničkom svijetu pridonijeti da u jednom trenutku budu najprije viđene, a uskoro potom i pročitane i protumačene kao svojevrsni — dotle po rodu posve nepoznati, ni u jednu do tada kodificiranih kategorija pripadajući — umjetnički produkti.`
Jesa Denegri