Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski

Retko




Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika, omladinske izložbe, riječka umjetnička scena, Moderna galerija Rijeka, politika i umjetnost
Keywords: Biennale of Young Yugoslav Artists (Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika), youth exhibitions, Rijeka art scene, Museum of Modern Art, politics and art
»Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika« likovna je manifestacija koja se održavala u Rijeci između 1960. i 1991. godine. Pojavljuje se unutar socijalističkog vala mladosti, a pravo sudjelovanja imali su svi jugoslavenski umjetnici do 35 godina. Glavni cilj izložbe bio je prikazati sve prakse na području likovnih umjetnosti mlađe generacije.



Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika u 70-ima
Na šestom Biennalu (1971.) najkvalitetniji slikari smjestili su se unutar novog realizma. Prva nagrada za slikarstvo otišla je Emilu Robertu Tanayu iz Zagreba (tada i član Biafre) za figuralne i minimalističke radove Veronika ili o rupcu i Nazovite me sutra. Ipak, »kada bi- smo dojmove s riječkog Biennala zbrojili, dobili bismo mozaik bez jedinstvene i domišljene kompozicije, ali sa zanimljivim i uzbudljivim detaljima«.31 Istodobno, upozoravat će se u kritikama na ograničenost izložbe u pogledu medija.32 Dok se na Biennalima mladih u rijetkim instancijama bavi novim medijima, u student- skim centrima odvijaju se potpuno drugačije prakse. Biennale se 70-ih održava zapostavljajući mnoge od najvitalnijih praksi među mladim umjetnicima i po- kazuje nepoštivanje svoga vlastitog cilja prikazivanja svih tendencija među mladima, zanemaruje razne prijelomne prakse i upada u rutinsko žiriranje i izla- ganje. Npr., tih godina na pariškim bijenalima mladih najviše se problematiziralo konceptualnu umjetnost, hiperrealizam, intervencije u urbani i prirodni prostor, film i mail art. Na sljedećem pariškom bijenalu, 1973. godine, od umjetnika iz Jugoslavije sudjeluje Goran Trbuljak koji je pak odbijen na Biennalu mladih 1977. Na jedanaestom pariškom bijenalu 1980. sudjeluje Boris Demur, također odbijen s Trbuljakom 1977. Potom, 1975. na pariškom bijenalu sudjeluje Marina Abramović. Ona sudjeluje ponovno 1977. kada s
Peristil 58/2015 (171–182) Ana-Maria Milčić: Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika u Rijeci, 1960.–1991.
Ulayem izvodi šesnaestosatni performans Relacije u vremenu. Njezin jedini doprinos Biennalima bio je 1971. u obliku geometrijske apstrakcije ulja na platnu. Između 1970. i 1972. u Zagrebu i Beogradu organizi- raju se izložbe koje su totalni kontrasti Biennalu. Samo neki od primjera su izložbe Drangularijum, Objekti i projekti, Oktobar u Galeriji SKC u Beogradu te u Mu- zeju savremene umetnosti Mladi kritičari biraju mlade umjetnike. Potom su to u Zagrebu At the moment (u veži u Frankopanskoj 2a) i unutar djelovanja Galerije SC Izložba žena i muškaraca, Akcija Total, Poštanske pošiljke, Izložba starih osmrtnica. Dobivena je samo jedna sastavnica onoga što je umjetnički svijet mlade generacije iz Jugoslavije, i to jedino ona koja umjet- ničko djelo shvaća u tradicionalnom muzejskom ili galerijskom kontekstu.
Cjelokupnim presjekom radova sedmog Biennala mladih (1973.) uviđamo da, bez sumnje, postoje dvije glavne tendencije: nadrealizam i nova, tzv. obnovljena figuracija. Veliki događaj nagrađenog Mehmeda Zai- movića iz Sarajeva prožet je senzibilitetom za simbo- liku i orijentalnim ornamentom. Povratak figuraciji nije nikako izolirani slučaj nego sveopći svjetski trend, kao što je i sve češći psihološki naboj u slikarstvu i kiparstvu. Okretanje mladih autora prema uzorima figuracije viđeno je ranije na prvom Salonu mladih. Ne suzdržavaju se oštre kritike. »Izložba mladih uvijek izaziva znatiželju, jer se pretpostavlja da sabire umjet- nike koji su barem integrirani u sadašnjicu, a upravo to riječki Bijenale mladih nije postigao«.33 Ekl primje- ćuje da ovo nije jedina revijalna izložba u Jugoslaviji (moguće je da se referira na zagrebačke Salone) koja se održava bez prevelikog osmišljavanja i definiranja programa i strategija na osnovi »proklamirane tradi- cije«,34 dok sama provedba daje dojam konstantnih improvizacija, slučajnosti i kompromisa, producira- jući rezultate koji su »posve efemerni«.35 Prema Elani Cvetkovoj, Biennala mladih jugoslavenskih umjetnika »ne daju nikakav stvaralački poticaji (kao niti Salon mladih u to vrijeme), ne otvara probleme, nema stru- janja i konfrontacija, sve je svedeno pod univerzalnu, konformističku formu ‘od svega po malo’«.36
Kada govorimo o ranim 70-ima, valja napomenuti sljedeća događanja. U Beogradu su 1972. održani prvi u nizu Aprilski susreti – utjecajna omladinska manife- stacija koja je kroz šest održanih izložbi uspostavila, uz ostale aktivnosti studentskih centara, drugačiji i suvre- meniji pristup kulturnoj produkciji. Najznačajniji dio susreta bilo je definiranje sintagme prošireni mediji, a ubrzo je prerasla u važnu međunarodnu manifestaciju. Galerija SKC prve godine raspisala je jugoslavenski natječaj za tematiku proširenih medija te je posebno pozivala mlade na sudjelovanje. Izdvojili su se radovi
Trbuljaka, Slavka Matkovića i autorskog para Nuša i Srečo Dragan koji su se javili happeningom (formom koja na Biennale mladih stiže tek 80-ih) vizualno-go- vorne komunikacije. Na prošlom Biennalu par se pred- stavio mail art radovima, što je bila jedna od rijetkih instancija konceptualne umjetnosti na izložbi 70-ih. Doduše, prvi Aprilski susreti, osim nekoliko iznimki spomenutih umjetnika, patili su od eklekticizma i nemogućnosti znatnijeg pomicanja granica kvalitete što se u narednim godinama ispravilo.
Na osmom Biennalu mladih (1975.) sve je učinjeno »u dosta konformističkom uklapanju u postojeću, dominirajuću likovnu situaciju«.37 Ali nagrađeni rad Pad Ivice Šiška iz Zagreba pokazuje jednu vrlo indi- vidualnu morfologiju na granici organske apstrakcije i figuracije. Radovi 5738 autora s Biennala imali su turneju Latinskom Amerikom. Na poziv Nacional- nog vijeća za kulturu Kube izložba je prenesena u muzej Avineda Cuba što je prva izložba takve vrste organizirana u Latinskoj Americi.39 Postav je potom bio prenesen u Antiguo Museo Nacional u Pana- mu, pod pokroviteljstvom panamskog Instituta za kulturu i Jugoslavenske ambasade.40 Na devetom Biennalu mladih (1977.) jedan dio autora priklonjen je novom realizmu a drugi više klasičnom. Nagrađen je Boris Jesih iz Škofje Loke čiji se rad Šetajuća bavi rodnom tematikom i objektivizacijom žene. Ostali su nagrađeni radovi apstraktni. »Ako govorimo o kulturnim krugovima mladih, na 9. izložbi Bijenala mladih, dominiraju 3 različita kruga: ljubljanski s nekom vrstom likovnog neo-realizma, zagrebački s Bijafrom i beogradski koji oblikovno nije sasvim iz- diferenciran«.41 Sveukupna kvaliteta dosad održanih Biennala mladih smatrana je prilično niskom.42 Nove promjene u pravilniku kažu: »... izlažu se samo slike, tapiserije, objekti i skulpture isključivo u trajnom materijalu (bronca, željezo, kamen, drvo i sl.). Crteži, akvareli, kolaži i grafike se ne izlažu [...] Ne primaju se (iz tehničkih razloga) za izložbu slike dimenzija većih od 180 x 130 cm i skulptura većih od 150 cm«.43 Ove godine poznati su i odbijeni;44 među njima su i ključni autori hrvatske konceptualne umjetnosti kao Željko Kipke, Trbuljak i Demur, što nije iznenađuju- će i u skladu je s postojanjem usporednih svjetova, a pokazatelj je krizne situacije jedne manifestacije koja se nije ažurirala već desetak godina. Jubilarni deseti Biennale mladih (1979.) većeg je kapaciteta ali manje interesantan, a »ovogodišnje grafičko rješenje kataloga (autora Nenada Dogana) i plakata asociraju na pomanjkanje energije i ocvalu mladost«.45 Najdo- minantnija linija ponovno je figuracija okrenuta što realnijoj mimikriji. Jasno je vidljiv pregled svih već odavno poznatih i priznatih jezika umjetnosti, ali
175

Ana-Maria Milčić: Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika u Rijeci, 1960.–1991.
Peristil 58/2015 (171–182)
potpuna pomiješanost stilova i ideja nije donijela ništa novo. Zabilježena je, kao i u prijašnjim izdanjima, pre- okupacija figuracijom, imaginacijom, geometrijskom apstrakcijom i enformelom. Ali vrijedan je doprinos nagrađenog umjetnika Berka iz Škofje Loke koji u radovima Jat i Ameropa upozorava na agresivnost propagandističkih sredstava. Ono što je svojevrsna novina koja se počela prije naslućivati jest razbijanje trokuta Ljubljana – Beograd – Zagreb.

signalizam neoavangarda avangarda