Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2020.
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Porodica Nadežde Petrović kroz 19. vek / Dragana Božović
Čačak 2020. Tvrd povez, ćirilica, ilustrovano, veliki format (30 cm), 289 strana.
Knjiga je nekorišćena (nova).
U pitanju je sadržajno delo koje prati porodicu velike slikarke, Petroviće sa očeve i Zoriće sa majkine strane. Autorka Dragana Božović, istoričarka umetnosti i kustos u Umetničkoj galeriji “Nadežda Petrović” u Čačku, zadala je sebi cilj: Istraživala je Petroviće i Zoriće od 1814. kada je rođen Nadeždin deda Maksim Jovanović (kasnije Petrović), sve do 1900. kada je slikarka na pragu zrelosti.
Pred čitaocima je mala istorija o tri generacije Petrovića i Zorića, a posredno, ovo je priča o jednoj srpskoj porodici 19. veka koja ide ukorak sa društvenim progresom i sa novom energijom hrli u 20. vek – rekla je Dragana Božović.
Monografija predstavlja stručnu literaturu koja obuhvata oblast istorije sa akcentom na razvoj društva, svakodnevni život, kulturu i likovnu umetnost. Bila mi je namera da dokument oplemenim atmosferom vremena koje opisujem. Uz profesionalni napredak članova porodica Petrović i Zorić, trudila sam se da akcentujem njihov privatni život i sve povežem sa društvenim okolnostima – rekla je autorka, naglašavajući da su to koreni Nadeždinog pionirskog duha, ratobornosti, smelosti i odvažnosti, društvene angažovanosti i aktivizma, slikarskog talenta i potrebe za umetničkim inovacijama.
Za života osporavana, posle smrti slavljena. Nadežda Petrović bila je slikarka, ali i bolničarka. Školovala se u inostranstvu, u slikarstvu pratila moderne svetske trendove. Domovini je na frontu kao bolničarka, dala ono najdragocenije, svoj život. Njen život i umetnički rad predstavljaju važan deo srpske istorije.
Zarazila se tifusom 1913. godine, te se od bolesti oporavljala u Italiji u trenutku kada je počeo Prvi svetski rat. Posle pobede srpske vojske u Cerskoj i Kolubarskoj bitci 1915. godine Nadežda je mogla da bira, da li da ide na konferenciju u Rim ili da nastavi sa radom u bolnici u Beogradu ili Nišu. Porodica je moli da se ne vraća na ratište. Ona ipak odlučuje da se vrati u bolnicu u Valjevu u kome je u tom trenutku vladala najžešća epidemija tifusa. Krajem marta 1915. godine i sama je obolela. Umrla je od tifusa posle sedam dana bolovanja, 3. aprila 1915. godine.