Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 325
Autor: Domaći
Oblast: Film
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pecat!
Autor - osoba Makavejev, Dušan
Naslov [Trista] 300 čuda / Dušan Makavejev ; priredio Vladimir Blaževski ; [prevodioci Miroslava Smiljanić-Spasić, Goran Kričković, Ivana Damjanović ; filmografiju priredila Bojana Pejić]
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1988
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Studentski kulturni centar, Filmforum, 1988 (Beograd : Srboštampa)
Fizički opis 259 str.,
Dušan Makavejev (Beograd, 13. oktobar 1932 — Beograd, 25. januar 2019) bio je srpski i jugoslovenski režiser i scenarista.
Biografija
Roditelji su mu bili Sergije Makavejev i Jelka rođena Bojkić (1904—1987), prva žena diplomirani veterinar u Jugoslaviji.[1]
Diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.[2]
Jedan od osnivača filmskog crnog talasa. Svojim delima kritikuje trulo društvo, kako komunističko, tako i kapitalističko. Njegovi filmovi nose čulnost i mladost. Obiluju asocijacijama i metaforama, koje ostvaruju naizgled površno dejstvo, ali donose istinitost i slobodan duh. Kao pristalica i veliki poznavalac dela psihologa Vilhelma Rajha, često njegova učenja komponuje u svoje filmove. Njegov film Misterije organizma (1971) u stvari je posveta ovom nikad dovoljno priznatom revolucionaru-psihologu.[3]
Bio je urednik mnogih listova: Student (časopis), Književne novine i Danas. Bavio se i pisanjem za mnoge časopise. Neke od ranih zapisa objavio je u knjizi Poljubac za drugaricu parolu (1965).[4]
Davao je podršku studentskim demonstracijama 1968 i snimao je tok protesta.[5]
Dobitnik je velikog broja domaćih i stranih nagrada: Oktobarska nagrada Beograda, Srebrni medved u Berlinu,[6] Srebrna arena u Puli,[7] Luis Bunjuel u Kanu,[7] Srebrni Hugo u Čikagu,[7] Zlatno doba Belgijske kraljevske kinoteke,[7] „Filmska legenda” koju dodeljuje Festival filmova jugoistočne Evrope sa sedištem u Parizu.[8]
Film Manifesto važi za njegov najmanje uspešan film.[9]
Dodeljen mu je Orden Vuka Karadžića.[10]
Preminuo je 25. januara 2019. u jutarnjim satima u Beogradu.[11] Komemoracija je održana 4. februara 2019. u Jugoslovenskoj kinoteci.[12]
O njegovom životu i radu objavljena je knjiga Teror i radost - filmovi Dušana Makavejeva autorke Lorejn Mortimer.[13]
Njegova supruga bila je Bojana Makavejev (1941-2021).[14]
Filmografija
Dugometražni
Parada (1962)
Čovek nije tica (1965)
Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967)
Nevinost bez zaštite (1968)
Misterije organizma (1971)
Nedostaje mi Sonja Heni (1971)
Sweet Movie (1973)
Montenegro Or Pigs And Pearls (1981)
The Coca-Cola Kid (1985)
Manifesto (1988)
Gorila se kupa u podne (1993)
Kratkometražni
Jatagan mala (1953)
Pećat (1955)
Antonijevo razbijeno ogledalo (1957)
Prokleti praznik (1958)
Spomenicima ne treba verovati (1958)
Slikovnica pčelara (1958)
Košnice pune smijeha (1958)
Boje sanjaju (1958)
Sto je radnički savjet? (1959)
Pedagoška bajka (1961)
Eci, pec, pec (1961)
Osmjeh 61 (1961)
Film o knjizi A.B.C. (1962)
Parada (1962)
Dole plotovi (1962)
Ljepotica 62 (1962)
Nova domaća zivotinja (1964)
I Miss Sonia Henie (2009)
Nova igračka