Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Witkiewicz, Izbor iz djela
STANISLAW IGNACI WITKIEWICZ WITKACY
IZBOR IZ DELA
Izbor, pogovor i prevod - Dalibor Blažina
Pogovor - Darja Dominkuš
Izdavač - Centar za kulturnu djelatnost, CKD, Zagreb
Godina - 1985
222 strana
22 cm
Edicija - Biblioteka Prolog, Velika edicija
Povez - Tvrd
Stanislav Ignaci Vitkjevič (polj. Stanisław Ignacy Witkiewicz; Varšava, 24. februar 1885 — Jeziori, 18. septembar 1939) bio je poljski književnik, slikar, fotograf, teoretičar umetnosti i filozof. Otac mu je bio slikar i teoretičar umetnosti Stanislav Vitkjevič. Do studija slikarstva u Krakovu, koje nikada nije završio, roditelji su mu obezbedili privatne učitelje, te je stekao široko znanje iz humanitičkih i egzaktnih nauka. Bio je poliglota i putovao je po Italiji, Francuskoj, Nemačkoj, a neposredno pred početak Prvog svetskog rata, posetio je Australiju i Novu Gvineju, gde je otišao kao fotograf u pratnji antropologa Bronislava Malinovskog. Bio je oficir Ruskog carstva u Prvom svetskom ratu. Najintenzivnije je delovao i stvarao između dva svetska rata. Nakon što je Nemačka napala Poljsku 1. septembra 1939, prijavio se za vojsku, ali su ga zbog starosti odbili. Nekoliko dana kasnije, kada je i Sovjetski Savez anektirao istočni deo njegove domovine, izvršio je samoubistvo 18. septembra.
Vitkjevičevo stvaralaštvo pripada avangardi. Kao književnik bio je blizak ekspresionizmu i nadrealizmu. U pisanju je primenjivao deformaciju, odstranjivanje stvarnosti, karikaturu, grotesku, fantastiku, parodiju, humor i filozofsku refleksiju.[2] Za života objavio je dva romana Oproštaj od jeseni i Nezasitost, a ostali su štamapni posthumno. Napisao je između 1918. I 1925. četrdesetak drama od kojih je dvadeset jedna sačuvana. Na polju teorije umetnosti izdvaja se njegovo delo Teorija čiste forme. Takođe, značajna je njegova esejistička knjiga Narkotici o upotrebi različitih droga pri umetničkom izražavanju. Kao slikar pripadao je grupi Formista. Vitkjevič je stvaralački čin slikanja doživljavao kao metafizičko ujedinjenje s kosmosom, magnoveno razumevanje i ponavljanje njegove metafizičke strukture u senzibilnom materijalu umetničkog dela.[3] Posebno se pročuo po slikanju portreta. Na polju fotografije bio je jedan od prvih umetničkih fotografa Evrope. Slavu je stekao posthumno.
SADRŽAJ:
Zašto Witkacy?
Drame:
ŽOHARI
U MALOJ KUTIJI
VODENA KOKA
LUĐAK I OPATICA
POLUDJELA LOKOMOTIVA
ŠUSTERI
UVOD U TEORIJU ČISTE FORME U KAZALIŠTU
Dalibor Blažina - Pojedinačno postojanje Stanislawa Ignacyja Witkiewicza - Nacrt svjetonazornog modela
Darja Dominkuš - `Ta pustoš naših dana! Čime da je ispunim?`
Hronologija
avangarda