Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 301
Jezik: Engleski
Oblast: Pozorište
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
The Official Bolshoi Ballet Book of Swan Lake
Yuri Grigorovich
Alexander Demidov
Zvanična knjiga baleta Boljšoj Labudovo jezero Jurija Grigoroviča i Aleksandra Demidova. Ilustrovano sa 50 fotografija u boji uživo snimljenih u Boljšoj u Moskvi. Knjiga koju morate imati za razumevanje priče o Labudovom jezeru i značenja raznih plesova i scena. 141 str.
Boljšoj balet (`Veliki balet`), svjetski poznata i ugledna baletna kuća u Moskvi, jedna od najstarijih te s više od 200 profesionalnih baletana najveća baletna kuća na svijetu. Moskovska baletna akademija, koja djeluje unutar Boljšoja, smatra se najuglednijom baletnom školom na svijetu. Poznat je po natjecateljstvu s uglednom ruskom kućom Marijinski teatr u negašnjoj carskoj prijestolnici Sankt Peterburgu.
Godine 1773. osnovana je baletna škola u sklopu gradskog sirotišta, koja je tri godine kasnije prerasla u profesionalnu baletnu školu. Zahvaljujući natjecateljstvu s carskim Marijinskim teatrom izrasla je u uglednu i cijenjenu baletnu školu čijim je ravnateljem početkom 20. stoljeća postao i legendarni baletni koreograf Aleksandar Gorski, čije su opere u Boljšoju doživjele svoje svjetske praizvedbe. Tijekom višestoljetne tradicije škola je iznjedrila brojne priznate i cijenjene ruske i sovjetske baletne umjetnike.
Balet
Jurij Nikolajevič Grigorovič (rus. Urij Nikolaevič Grigorovič; rođen 2. januara 1927. u Lenjingradu) je sovjetski i ruski igrač i koreograf[1] koji je dominirao ruskim baletom 30 godina.
Grigorovič je rođen u porodici povezanoj sa Carskim ruskim baletom. Završio je Lenjingradsku koreografsku školu 1946. godine i igrao kao solista baleta Kirov do 1962. Postavljanje „Kameni cvet” Sergeja Prokofjeva (1957) i Legende o ljubavi (1961) donelo mu je priznanje kao koreografu. Godine 1964. prelazi u Boljšoj teatar, gde radi kao umetnički direktor do 1995. Njegove najpoznatije predstave u Boljšom su Orašar (1966), Spartak (1967) i Ivan Grozni (1975). Kontroverzno je preradio Labudovo jezero da bi proizveo srećan kraj za priču 1984. Godine 1995. optužen je da je dozvolio da pozorište zapadne u stagnaciju i nakon mnogih prepirki je izbačen sa funkcije. Potom je koreografirao za razne ruske kompanije pre nego što se nastanio u Krasnodaru, gde je osnovao sopstvenu kompaniju. Grigorovič je bio na čelu žirija brojnih međunarodnih takmičenja u klasičnom baletu. Nakon smrti supruge, velike balerine Natalije Besmertnove, 19. februara 2008. godine, ponuđena mu je prilika da se ponovo vrati u Boljšoj u svojstvu balet majstora i koreografa.