ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: Ms
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo isrzan, sama knjiga u dobrom i urednom stanju!

Nebojša Tomašević Monografija Nebojše Tomaševića o čuvenom slikaru Joži Tisnikaru, tvrd povez sa zaštićenim omotom, štampa na izvanrednom papiru, sa velkim brojem fotografija u boji i podacima o vremenu nastanka slika. Izdavači: Jugoslovenska revija – Vuk Karadžić, 1978



Jože Tisnikar, slovenski slikar, * 26. veljače 1928. Mislinja, † 30. listopada 1998. Slovenj Gradec.

Tiskar je bio samouki slikar. Dugo je radio kao obdukcioni pomoćnik u disekcionoj sobi bolnice Slovenj Gradec. Od 1954. do 1964. bio je slikar pod mentorstvom akademskog slikara Karla Pečeka u Slovenj Gradecu. Postao je cijenjen u narodu, školovani slikari i kritičari. Dobio je nagradu Prešernovog fonda 1970. za slike izložene 1969. Bio je slikar koji je bio priznat i cijenjen iu inozemstvu. Najpoznatiji je po svojim prikazima gavrana i mračnim slikama mrtvih, pogrebima, pejzažima i autoportretima. Njegova umjetnička djela puna su ekspresivnog i egzistencijalističkog sadržaja. Crteže i slike stvarao je u raznim tehnikama, posebice u tehnici jajčane tempere. Poginuo je kao pješak u prometnoj nesreći, nedugo nakon otvaranja velike retrospektivne izložbe u galeriji u Slovenj Gradecu u srpnju.

Nakon njegove smrti, ispred galerije mu je podignut spomenik, rad Mirsada Begića.


Jože Tisnikar rođen je 26. veljače 1928. godine podno Pohorja u selu Mislinja. Imao je teško djetinjstvo, a osnovnu školu napustio je nakon samo četiri godine. Kad mu je otac umro, morao je prihvatiti posao u tvornici kartona gdje je radio sve dok nije pozvan u vojsku. U Pirotu na jugu Srbije proveo je pune dvije godine u vojsci na bolničkom odjelu, gdje je imao i prvi kontakt s mrtvima. Po završetku službe vratio se u rodno selo i ubrzo ga napustio. Preselio se u Slovenj Gradec i zaposlio se u tamošnjoj bolnici, gdje je uglavnom obavljao fizičke poslove s pacijentima. Nakon dvije godine rada na odjelu, pokrenut je kazneni progon u bolnici, gdje je potom i zaposlen. Tu je radio do umirovljenja 1983., a preminuo 1998. godine.

Od 1958. do 1998. izlagao je više od stotinu puta u zemlji i inozemstvu te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Cijena njegovih radova danas je oko 8.500,00 €.

Tisnikarova filozofija slikarstva

Pogreb vrana (1974.)
Jože Tisnikar je na svojim slikama prikazao prolaznost ljudskog života. Njegove slike dugo su izazivale nelagodu i užas u očima poznavatelja umjetnosti, ali s promjenjivim društvenim i ekonomskim načinom života u kojem je prisutna tehnologija, mnogi danas različito tumače slikarovo shvaćanje veze između života i smrti. Tisnikarove slike su jednostavne i odraz su svijeta jednostavnih ljudi, što je nešto samo po sebi razumljivo i stvarno, pri čemu Tisnikar u svoje slike stavlja život i smrt ruku pod ruku.

Jože Tisnikar prikazao je ljude na granici ovoga svijeta, a umjetničko je nadahnuće crpio u svom životnom i radnom okruženju (progon). Kada je Tisnikar spojio sve svoje umjetničke ideje i svoje životne vizije, nastala su umjetnička djela koja na poseban način izražavaju okruženje koje mu je omogućilo stvaranje i proživljavanje vlastitog iskustvenog svijeta. Za nastanak Tisnikarovih umjetničkih djela od velike je važnosti način života u Koruškoj, gdje je sam umjetnik, ali i drugi ljudi, osjetio prijelaz iz starog u moderno društvo.

Za lakše razumijevanje Tisnikarovih slika važno je poznavati Tisnikarove svjetove koji su utjecali na njegovo stvaralaštvo. Ovi su:

obitelj,
selo u kojem je odrastao
rat kroz koji se borio u mladosti,
rad bolničke službenice na odjelu za teške bolesnike,
rad pomoćnika obdukcije u tužilaštvu.
Slike tiskara nam govore da životni put pojedinca može završiti, a ljudski rod ide dalje, jer je rođenje vječni suparnik ljudske smrtnosti. Smrtnost se često spominje u suvremenom svijetu i predmet je mnogih umjetničkih kreativnosti i umjetničkih inspiracija, bilo da se radi o filmovima, reklamama, stvaralaštvu knjiga ili pisanju znanstvenih i popularnih članaka.

Dakle, ako sažmemo Tisnikarove slike, možemo reći da one nikada ne prikazuju konkretne motive s kojima bi se neke priče ispričale. Iako je istina da se brojke temelje na stvarnim osobama koje su mu prošle kroz ruke tijekom Tisnikarova rada u tužiteljstvu. Slikao je i crtao samo ono što je vidio i osjetio. Slikanje i crtanje bili su njegova terapija, kamo je mogao usmjeravati sve svoje osjećaje. Pritom ne treba zaboraviti ni lik gavrana, koji je dugi niz godina bio Tisnikarov domaći suputnik. Konkretne scene se tako postavljaju kako bi se komunicirao skriveni sadržaj, a to je univerzalno pitanje rođenja i smrti i onoga što se u međuvremenu pojavljuje kao jedina i prirodna veza, ljubav. Prikazujući gostioničke slike alkoholom opijenih gostiju, slikar nagovještava njihovu unutarnju uznemirenost i nezadovoljstvo koje pokušavaju zaboraviti i kazniti opijenošću. Međutim, jasno je da svi ovi besmisleni postupci dovode do smrti i daljnje patnje. Čak ni povorka ljudi koji izranjaju iz zore na visokom rubu slike nije samo metafora za pratnju koja se oprašta od pokojnika na putu do groba. Ali oni su metafora za spoznaju da je život vječan i da neprestano teče, a da su ljudi samo sporedna figura kojoj sam život igra glavnu ulogu. Kao posljednji najčešće ponavljani motiv Tisnikar prikazuje križ. Ovim motivom slikar ističe dvostruku mučenikovu patnju, i to prvu zbog mučeničke smrti, a drugu zbog sakaćenja koje se tijekom nje događa. Upravo je taj motiv često velika utjeha vjernicima koji svoje probleme, nezadovoljstva i patnje savladavaju i tješe molitvom, nadajući se boljem, što ni sam šehid nije doživio. Zato su Tisnikarova umjetnička djela tajanstvena i čarobna, a ujedno nam daju olakšanje za naše patnje i bol koji život donosi....