Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 295
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Koncepcija izložbe i postavka Ljiljana Stojanović
Izdavač: Muzej savremene umetnosti - Beograd,
1989. god.
Broširan povez, 22,5X24 cm.
95 str.
Izložba je održana od novembra 1988. do januara 1989. god u Beogradu i april - Maj 1989. god. u Sarajevu.
Kosta Hakman je rođen 22. maja 1899. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu završio je u Tuzli, gradu od oko 2.500 stanovnika, koji je početkom veka bio važan administrativni, kulturni i verski centar Istočne Bosne. Godine 1908. upisan je u tuzlansku gimnaziju, tada smatranu za jednu od najboljih škola u Bosni, poznatu i po slobodarskim idejama koje su negovali njeni profesori i đaci. Pripadnik je oslobodilačkog pokreta „Mlada Bosna“, pa je 1914. uhapšen. Nakon završetka Prvog svetskog rata Kosta se opredeljuje za studije slikarstva. Posle jedne godine studija u Pragu kod Bukovca (1919—1920) i pola godine provedene u Beču, Hakman svoje slikarske afinitete otkriva u Krakovu (1920—1924) gde studira u klasi Stanislava Vajsa. Savlađivanje zanata i spoznaja suštine pejzaža pomogli su mu da već tada definiše svoj slikarski kredo: „Nema linija, nema oblikovanja, postoje samo kontrasti [...] ne crnim i belim već kolorističkom impresijom“. Radovi izloženi u Beogradu po završenom školovanju decembra 1925. godine, obeležavaju uvodnu fazu rada (1924—1925). Odlazak u Pariz (1926—1929) za Hakmana znači ostvarenje životnog sna, slike nastale u tom periodu, sa pogledima na pariske ulice i mrtve prirode izlaže 1929. godine, po povratku u Beograd, u kojem će provesti ostatak života posvećen slikanju i pedagoškom radu. Ponovo je boravio u Parizu, 1937., gde je dobio zlatnu medalju na Svetskoj izložbi.
Uoči Drugog svetskog rata bio je predavač na Beogradskom Univerzitetu. Drugi svetski rat je proveo u konc-logoru u Dortmundu da bi se posle sloma Trećeg rajha vratio u zemlju. Godine 1947. se oženio Radmilom Lozanić (kćerkom industrijalca i dobrotvora Save Lozanića) i dobija kćerku Milicu 1949. godine. Univerzitetsku karijeru započetu pred rat, nastavlja kao jedan od redovnih profesora Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. Među njegovim đacima stasali su Ljuba Popović, Momo Kapor, Milić od Mačve i mnogi drugi. Bio je jedan od najznačajnijih jugoslovenskih umetnika. Kao slikar pripada neoimpresionizmu na granici sa ekspresionizmom.
Umro je 9. decembar 1961. u Opatiji.