ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1965.
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Zagreb 1965. Tvrd povez, ilustrovano, format 20,5×25,5 cm, 102 strane + 27 strana sa reprodukcijama.
Knjiga je odlično očuvana.
R26



Cilj i smisao ove radnje je monografska obrada opusa Ivana Simonettija — najznačajnijeg slikara devetnaestog stoljeća u Hrvatskom Primorju i Istri.
Osim sporadičnih vijesti te nekoliko reportaža i nekrologa u tadašnjim riječnim i venecijanskim novinama, kao i, još neobjelodanjenih zapisa I. S. Kukuljevića, o njemu, do sada, u smislu umjetničke, historijske i stilske kritike — osim po autoru ove radnje — ništa nije istraženo ni objavljeno.
Prema tome, ova je monografija prvi pokušaj, da se — u okviru likovne situacije polovinom devetnaestog stoljeća u Rijeci — prikaže djelo, vrijednost i značaj ovog, gotovo nepoznatog slikara, kao i njegova uloga u stvaranju i oblikovanju fonda Strossmayerove galerije.
Simonetti je, nesumnjivo, bio talenat, ali nije imao svoj izrazito vlastiti put. On, kao i većina tadašnjih umjetnika, među kojima je bilo i značajnih imena, oscilira između neoklasicizma, romantike i biedermeiera. Uza sve utjecaje i eventualne sličnosti sa nekim drugim, ima u njegovim djelima razlike, koje proizlaze iz razlika temperamenata. Radeći uglavnom između Rijeke i Venecije, on je uvjetovan estetskom i kulturnom razinom ambijenta u kome se školovao, u kome je živio i radio.
Ako bismo pod svaku cijenu htjeli, da, unutar onovremenih umjetničkih strujanja determiniramo njegovo likovno pripadništvo, najmanje bismo pogriješili, ako bismo ga smatrali predstavnikom onog smjera unutar romantizma, koji nije odbacio pouke i utjecaje biedermeiera, radeći na jedan način »romantičnog biedermeiera«.
Iako je veći dio svoga života proveo, i, konačno, umro u Italiji, odnosno Veneciji, Simonetti je ipak — što se naročito vidi iz njegove korespondencije sa Strossmayerom ostao čitav život duhovno i, uglavnom, materijalno vezan uz ovaj naš kraj.
Ovaj mladi savremenik Konstantina Danila, Nikole Aleksića, Jurja Pavlovića i Đure Jakšića, prijatelj Salghettija, Mančuna i Karasa — Simonetti predstavlja svakako, pored ovog posljednjeg — ne samo po svom talentu i vrijednom umjetničkom opusu, nego i po svojoj širokoj i visokoj kulturi, koja mu je donijela priznanja i van granica njegove domovine — najizrazitiju i najzanimljiviju umjetničku ličnost polovine devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj.