Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Oblast: Muzika
Autor: Strani
Odlično stanje
Retko u ponudi
Uvod: Alan Bush
1971.
Analiza muzičkog stvaralaštva Bele Bartoka
Bela Viktor Janoš Bartok (mađ. Béla Viktor János Bartók; Veliki Semikluš, 25. mart 1881 — Njujork, 26. septembar 1945) je bio mađarski kompozitor, pijanista i etnomuzikolog. Za Bartoka se kaže da je jedan on najeminentnijih kompozitora dvadesetog veka. Jedan je od osnivača etnomuzikologije, antropologije i etnografije u muzici. Radio je kao profesor na Muzičkoj Akademiji Franca Lista, a istovremeno bio strastveni kolekcionar folk muzike iz zemalja Centralne Evrope. Njegov doprinos nije značajan samo za mađarsku ili evropsku istoriju muzike, već se njegov značaj ogleda univerzalno od epohalne važnosti.
Bela Bartok
Bartók Béla 1927.jpg
Bela Bartok, 1927.
Puno ime
Bela Viktor Janoš Bartok
Datum rođenja
25. mart 1881.
Mesto rođenja
Veliki Semikluš
Austrougarska
Datum smrti
26. septembar 1945. (64 god.)
Mesto smrti
Njujork
SAD
Period
1890–1945
Uticaj
nemački klasicizam i romantizam
Poreklom iz muzičke porodice: njegov otac, Bela Bartok je bio bivši direktor gradske škole, pijanista i svirao je u violončelo u orkestrima, čak se bavio i komponovanjem; njegova majka ga je podučavala, a istovremeno bila vrlo dobra pijanistkinja. Njegov stil je imao odlučujuću ulogu u razvoju nemačkog klasicizma i romantizma, a njegov uzor je bio Brams. Uz podršku i pomoć Zoltana Kodalja, intenzivno se bavio istraživanjem narodne muzike, kako mađarske, tako i drugih naroda.[1] Pod uticajem Lista i R.Štrausa a zatim i Debisija oduševljeno je prihvatio folklornu muziku. Taj uticaj je bio odlučujući za njegovu estetiku. Uspešno je ostvario sintezu između narodne muzike i učenog stila. Pošto je dospeo do preterane apstraktnosti, vratio se, pri kraju života, romantičarskom postupku kome ima da zahvali za svoje velike uspehe. Njegov opus obuhvata mnoga dela raznovrsnih žanrova i oblika, iz kojih se izdvaja opera Zamak kneza Mudrofuza. Godine 1940. zbog rata napušta svoj dom na duži period i predavao je na Univerzitetu na Hardvaru u SAD, predmet mađarske muzike. Uprkos želji da se vrati u rodnu zemlju, umire 26. septembra 1945. godine, sa 64 godine, od leukemije, u Njujorku. Posthumno je nagrađen Košut nagradom 1948. godine. Biografiju Bele Bartoka je napisao njegov sin inženjer, Bela Bartok mlađi.
Biografija
Uredi
Bela Bartok je rođen 25. marta 1881. godine, u malom banatskom gradu, Velikom Semiklušu (danas u Rumuniji, tada u Austrougarskoj. Bartok je odrastao u etnološko i kulturološko različitoj sredini. Njegov otac je sebe i svoju porodicu smatrao potpuno mađarskom, jer je sa njegove strane Bartok porodica bila nižeg plemićkog porekla iz okruga Borsod. Bartokovoj majci je maternji jezik bio nemački, ali je imala pojedine rodbinske veze sa strane Mađara, Poljaka i Slovaka.
Kao veoma mali, Bela je pokazao zavidan muzički talenat: prema rečima njegove majke, on je mogao da razlikuje različite ritmove koje je ona svirala na klaviru pre nego što je uspeo da sastavlja pune rečenice. Sa četiri godine, znao je da svira četrdesetak jednostavnijih komada na klaviru, te ga je njegova majka zvanično počela podučavati iduće godine.[2]
Bela je bio sitno i bolešljivo dete, te je sa manje od pet godina patio od par ekcema. Godine 1888, kada je Bela bio sedmogodišnjak, njegov otac, direktor poljoprivredne škole, je iznenadno umro. Belina majka je odvela njega i njegovu sestru, Eržebet, da žive u Nađsulušu (danas Vinogradivu, Ukrajina) i Požonju, (danas Bratislavu, Slovačka). Tamo je Bela sa 11 godina imao prvi nastup koji je bio dobro prihvaćen od strane publike. Između ostalog, tamo je svirao svoju prvu komponovanu kompoziciju, koje je napisao dve godine ranije. Reč je o kraćem komadu pod nazivom Tok Dunava. Ubrzo nakon toga, Laslo Erkel ga je uzeo za svog učenika.
Bio je član Mađarske akademije. Studirao je od 1892. do 1896. u Bratislavi (tada Požunu), kod Lasla Erkela, a od 1899. na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Po ugledu na Johanesa Bramsa, počeo je sa komponovanjem, da bi se sa Zoltanom Kodaljem okrenuo narodnoj muzici. 1940. godine se preselio u SAD gde je umro u nemaštini i bolesti.[3] Najznačajnija dela su mu tri koncerta za klavir, violinski koncert, tri gudačka kvarteta, koncert za violu i orkestar (po mnogima najlepši violski koncert, inače Bartokovo poslednje delo) itd.
Porodični život
Uredi
Godine 1909, sa 28 godina, Bartok se oženio Martom Cejgler (1893–1967), kada je ona imala tek 16 godina. Njihov sin, Bela III, se rodio 22. avgusta 1910. godine. Nakon približno 15 godina braka, razišli su se u junu 1923. godine.
Dva meseca kasnije, oženio se Ditom Pastori (1903–1982), studentkinjom klavira, deset dana nakon što je zaprosio. Tada je ona imala 19, a on 42 godine. Sa njom je dobio sina Petra, koji je rođen 1924.[4]
Statue i biste
Uredi
Bartokova statua u Maku, Mađarska.
Bartokova statua stoji u Briselu, u Belgiji, blizu glavne železničke stanice na jednom javnom trgu, Spanjeplein-Place d`Espagne
Statua stoji na Malvern Kurtu, na samom jugu Južnog Kensingtona u podzemnoj železnici i na tačno na mestu gde je stajao dok je nastupao u Londonu.[5]
Statua je postavljena ispred kuće u kojoj je Bartok proveo poslednjih osam godina u Mađarskoj, koja je danas pretvorena u memorijalnu kuću Bele Bartoka.
Bista Bartoka je postavljena na mesto ispred kuće gde je umro, u Njujorku.
Njegova bista se nalazi i ispred prednjeg dvorišta Državnog konzervatorijuma u Ankari, u Turskoj.
Bartokova statua koju je izvajao Imre Varga, stoji na obali reke Sene, na javnom parku, na Trgu Bele Bartoka, u Parizu.[6]
Dela
Uredi
Rumunski folk plesovi br. 2, 5 i 6
2:08
Izvodi Adventski kamerni orkestar
String kvartet broj 2, drugi stav
7:34
Izvodi Kvartet Karmel.
Problemi pri reprodukciji datoteke? Pogledajte pomoć.
Muzika za klavir
Uredi
Velika fantazija za klavir, 1897.
Allegro barbaro, 1911.
Mikrokozma, 1932-1939.
Kamerna muzika
Uredi
Gudački kvartet br. 1, 1909.
Gudački kvartet br. 2, 1917.
Gudački kvartet br. 3, 1927.
Gudački kvartet br. 4, 1928.
Gudački kvartet br. 5, 1934.
Gudački kvartet br. 6, 1939.
Kontrast za klarinet, violinu i klavir, 1938.
Muzika za orkestar
Uredi
Skerco za orkestar, 1901.
Simfonija „Košut“, 1903.
Četiri komada za orkestar, 1921.
Muzika za gudače, udaraljke i čelo 1936.
Koncert za orkestar, 1943.
Koncertna muzika
Uredi
Rapsodija za klavir i orkestar, 1904.
Skerco za klavir i orkestar - Burleska, 1904.
Koncert za klavir i orkestar br. 1, 1926.
Koncert za klavir i orkestar br. 2, 1931.
Koncert za klavir i orkestar br. 3, 1945.
Koncert za violinu i orkestar br. 1, 1908.
Koncert za violinu i orkestar br. 2, 1938.
Koncert za violu i orkestar
Balet
Uredi
Čudesni mandarinski, balet-pantomima, 1927.
Drveni princ
Opera
Uredi
Zamak kneza Mudrofuza
Ostalo
Uredi
veliki broj raznovrsnih narodnih pesama i igara različitog porekla