pregleda

Zbirka Erich Šlomović iz Narodnog muzeja


Cena:
4.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5961)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10881

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 267
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Erih Šlomović (Đakovo ili Vinkovci, 10. 3. 1915 - Beograd, 1942. ili 1943.), jugoslavenski kolekcionar i trgovac umjetninama koji je pred kraj tridesetih godina prošlog stoljeća trgovao umjetninama na relaciji Pariz - Beograd, a kojeg su nacisti ubili najvjerojatnije oko 1943 u okolici Beograda.


O Erihu Šlomoviću se ni danas ne zna puno toga, jer mu je uža porodica pobijena i nestala u Drugom svjetskom ratu, osim da je rođen 10. 3. 1915 u bogatoj židovskoj porodici trgovca Bernarda i Roze Šlomović iz Subotice.[1][2] Odrastao je uz mlađeg brata Egona.[1] Erihov otac je držao tekstilnu radnju u glavnoj vinkovačkoj ulici.[2] Erih se tridesetih pojavio u Beogradu kao trgovac umjetnina, i to kao specijalist u posredovanju za kupnju francuskih impresionista i ostalih tadašnjih avangardnih slikara (Matissa, Picassa, Chagalla...).[3] Erih se istih tih godina pojavio u Parizu i kretao u krugu vrhunskih pariških slikara tu se upoznao i sprijateljio sa legendarnim francuskim trgovcem i kolekcionarom umjetnina Ambroise Vollardom.[3] Njihovo čudno prijateljstvo (Vollard je imao 70 godina, a Erich 26 - 30) bilo je vrlo čvrsto, Erih je po nekim izvorima bio njegov sekretar[3] i osoba od potpuna povjerenja - u svakom slučaju Vollard mu je davao slike na riječ, koje je Erih odnosio u Beograd i prodavao tadašnjim visokim kugovima. Predosjećajući rat Erih je nakon nenadane smrti svog mecene Ambroisa Vollarda u automobilskoj nesreći 1939 dio slika (oko 200) pohranio u trezor pariške banke Société générale[3] a dio slika 429 (ili 300) pomoću diplomatske pošte uputio u Kraljevinu Jugoslaviju. Prvu zagrebačku izložbu je Erih sam postavio u jesen 1940 godine na poticaj svog prijatelja slikara Otona Glihe. Tada je Erih prvi i nažalost jedini put u svom kratkom životu javno izložio vlastitu kolekciju suvremenih francuskih umjetničkih djela. Izložba je bila priređena u Meštrovićevu okruglom umjetničkom paviljonu u Zagrebu.[1]

Erih se nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941, smjestio kod rodbine na selu u Bačini kod Varvarina[4] i tu sakrio slike kod porodice Živadinović, zazidajući ih u odžakliji. Nije se dugo uspio prikrivati i nacisti su ga uhapsili negdje pred kraj 1941 zajedno sa ocem i bratom, te poslali u zatvor u Ćupriji gdje su ih kasnije ugušili u mobilnoj plinskoj komori.[4] Službeno je proglašen mrtvim 1943, dok je samo njegova majka Roza uspjela preživjeti rat. Nakon rata dogovorila se sa novim vlastima (Ivan Ribar)[3] tadašnje FNR Jugoslavije - o doniranju skrivene kolekcije Narodnom muzeju u Beogradu (odnosno narodu Jugoslavije) u zamjenu za pravičnu naknadu (vjerojatno mjesečnu apanažu). Ona je međutim nakon sklopljenog dogovora poginula u željezničkoj nesreći na putu u Beograd.[3] Dio sakrivenih slika - ukupno 350 (250) komada završio je u Narodnom muzeju.[4]

Erihove kolekcije nakon rata
Erihove kolekcije su i nakon rat, nastavile izazivati kontraverze, kao i sam njegov život i tragična smrt. Nasljednici porodice Vollard tvrdili su da su sve slike bile vlasništvo njihova predka Ambroisa Vollarda, koji je samo davao Erihu slike u komisiju. Još veća zbrka nastala je oko slika smještenih u trezoru pariške banke Société générale, koji je nekim čudom ostao neotkriven čitav rat i dobra četiri desetljeća nakon rata. Na nalog francuskih vlasti otvoren je 1989[5] godine i izazvao pravu senzaciju, jer se dotad smatralo da je to mitska legenda pariških trgovaca slikama. Nakon tog počela je pravna bitka između porodica Vollard i Šlomović oko nasljedstva, koja je trajala skoro dva desetljeća. Presudom pariškog suda iz 2006 godine, slike iz trezora banke pripale su nasljednicima porodice Vollard.[5] Oni su ih odmah odlučili prodati na aukciji uz pomoć Aukcijske kuće Sotheby’s na dvije dražbe u Londonu (22. 6. 2010) i Parizu (29. 6.).[5] U toj kolekciji je i slika fovista Deraina (“Arbres a Collioure”) i Cezannov portret Emila Zole.[5]

Sumnje i kontroverze
Po nekim drugim izvorima nakon smrti Vollarda u julu 1939, Erih se nastavio baviti trgovanjem umjetninama uz pomoć Vollardovog brata - Luciena Vollarda i njegova prijatelja Martina Fabiania, korzikanskog mafijaša (kasnije i nacističkog kolaboratera), a niti je smrt Ambroisa Vollarda bila slučajni akcident već smišljeno ubistvo.[traži se izvor]

Erihov život na filmu i u romanima
O Erihovoj nesretnoj sudbini redatelj Veljko Bulajić je 1989. po scenariju Ive Brešana snimio je film `Donator`.[6] Beogradski kniževnik Momo Kapor napisao je roman `Dosije Šlomović` inspiriran njegovom sudbinom, a koji je izdala izdavačka kuća Knjiga-Komerc iz Beograda, 2004 godine....

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 70441925
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Erih Šlomović (Đakovo ili Vinkovci, 10. 3. 1915 - Beograd, 1942. ili 1943.), jugoslavenski kolekcionar i trgovac umjetninama koji je pred kraj tridesetih godina prošlog stoljeća trgovao umjetninama na relaciji Pariz - Beograd, a kojeg su nacisti ubili najvjerojatnije oko 1943 u okolici Beograda.


O Erihu Šlomoviću se ni danas ne zna puno toga, jer mu je uža porodica pobijena i nestala u Drugom svjetskom ratu, osim da je rođen 10. 3. 1915 u bogatoj židovskoj porodici trgovca Bernarda i Roze Šlomović iz Subotice.[1][2] Odrastao je uz mlađeg brata Egona.[1] Erihov otac je držao tekstilnu radnju u glavnoj vinkovačkoj ulici.[2] Erih se tridesetih pojavio u Beogradu kao trgovac umjetnina, i to kao specijalist u posredovanju za kupnju francuskih impresionista i ostalih tadašnjih avangardnih slikara (Matissa, Picassa, Chagalla...).[3] Erih se istih tih godina pojavio u Parizu i kretao u krugu vrhunskih pariških slikara tu se upoznao i sprijateljio sa legendarnim francuskim trgovcem i kolekcionarom umjetnina Ambroise Vollardom.[3] Njihovo čudno prijateljstvo (Vollard je imao 70 godina, a Erich 26 - 30) bilo je vrlo čvrsto, Erih je po nekim izvorima bio njegov sekretar[3] i osoba od potpuna povjerenja - u svakom slučaju Vollard mu je davao slike na riječ, koje je Erih odnosio u Beograd i prodavao tadašnjim visokim kugovima. Predosjećajući rat Erih je nakon nenadane smrti svog mecene Ambroisa Vollarda u automobilskoj nesreći 1939 dio slika (oko 200) pohranio u trezor pariške banke Société générale[3] a dio slika 429 (ili 300) pomoću diplomatske pošte uputio u Kraljevinu Jugoslaviju. Prvu zagrebačku izložbu je Erih sam postavio u jesen 1940 godine na poticaj svog prijatelja slikara Otona Glihe. Tada je Erih prvi i nažalost jedini put u svom kratkom životu javno izložio vlastitu kolekciju suvremenih francuskih umjetničkih djela. Izložba je bila priređena u Meštrovićevu okruglom umjetničkom paviljonu u Zagrebu.[1]

Erih se nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941, smjestio kod rodbine na selu u Bačini kod Varvarina[4] i tu sakrio slike kod porodice Živadinović, zazidajući ih u odžakliji. Nije se dugo uspio prikrivati i nacisti su ga uhapsili negdje pred kraj 1941 zajedno sa ocem i bratom, te poslali u zatvor u Ćupriji gdje su ih kasnije ugušili u mobilnoj plinskoj komori.[4] Službeno je proglašen mrtvim 1943, dok je samo njegova majka Roza uspjela preživjeti rat. Nakon rata dogovorila se sa novim vlastima (Ivan Ribar)[3] tadašnje FNR Jugoslavije - o doniranju skrivene kolekcije Narodnom muzeju u Beogradu (odnosno narodu Jugoslavije) u zamjenu za pravičnu naknadu (vjerojatno mjesečnu apanažu). Ona je međutim nakon sklopljenog dogovora poginula u željezničkoj nesreći na putu u Beograd.[3] Dio sakrivenih slika - ukupno 350 (250) komada završio je u Narodnom muzeju.[4]

Erihove kolekcije nakon rata
Erihove kolekcije su i nakon rat, nastavile izazivati kontraverze, kao i sam njegov život i tragična smrt. Nasljednici porodice Vollard tvrdili su da su sve slike bile vlasništvo njihova predka Ambroisa Vollarda, koji je samo davao Erihu slike u komisiju. Još veća zbrka nastala je oko slika smještenih u trezoru pariške banke Société générale, koji je nekim čudom ostao neotkriven čitav rat i dobra četiri desetljeća nakon rata. Na nalog francuskih vlasti otvoren je 1989[5] godine i izazvao pravu senzaciju, jer se dotad smatralo da je to mitska legenda pariških trgovaca slikama. Nakon tog počela je pravna bitka između porodica Vollard i Šlomović oko nasljedstva, koja je trajala skoro dva desetljeća. Presudom pariškog suda iz 2006 godine, slike iz trezora banke pripale su nasljednicima porodice Vollard.[5] Oni su ih odmah odlučili prodati na aukciji uz pomoć Aukcijske kuće Sotheby’s na dvije dražbe u Londonu (22. 6. 2010) i Parizu (29. 6.).[5] U toj kolekciji je i slika fovista Deraina (“Arbres a Collioure”) i Cezannov portret Emila Zole.[5]

Sumnje i kontroverze
Po nekim drugim izvorima nakon smrti Vollarda u julu 1939, Erih se nastavio baviti trgovanjem umjetninama uz pomoć Vollardovog brata - Luciena Vollarda i njegova prijatelja Martina Fabiania, korzikanskog mafijaša (kasnije i nacističkog kolaboratera), a niti je smrt Ambroisa Vollarda bila slučajni akcident već smišljeno ubistvo.[traži se izvor]

Erihov život na filmu i u romanima
O Erihovoj nesretnoj sudbini redatelj Veljko Bulajić je 1989. po scenariju Ive Brešana snimio je film `Donator`.[6] Beogradski kniževnik Momo Kapor napisao je roman `Dosije Šlomović` inspiriran njegovom sudbinom, a koji je izdala izdavačka kuća Knjiga-Komerc iz Beograda, 2004 godine....
70441925 Zbirka Erich Šlomović iz Narodnog muzeja

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.