Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K266 / 437 / Ho
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo pohaban, sama knjiga u dobrom stanju!
Izmedju sveta i slike, Stojan Ćelic
Izdavač: NOLIT Beograd, 1981.
243 str, Reprodukcije crno-bele na 15 tabli, Ćirilica, Šiven povez,
Tvrd povez, sa zaštitnim omotom
Stojan Ćelić (Bosanski Novi, 16. februar 1925 — Beograd, 30. april 1992) bio je srpski slikar, likovni kritičar, profesor Univerziteta umetnosti u Beogradu i član SANU.
Stojan Ćelić dolazi u Beograd 1937. Godine 1942. pohađa časove crtanja u privatnoj školi Mladena Josića, a 1943. upisuje Akademiju za likovne umetnosti kod prof. Mihaila S. Petrova. Prekida studije i odlazi u NOB 1944. U Beograd se vraća 1948. i nastavlja studije umetnosti kod Đurđa Teodorovića, Ljubice Sokić, Koste Hakmana i Nedeljka Gvozdenovića kod koga je diplomirao a zatim i specijalizovao slikarstvo 1951 — 1953. Izabran je 1954. za asistenta na Akadamiji za likovne umetnosti u Beogradu, zatim za docenta 1957. za vanrednog profesora 1963, najzad za redovnog profesora Fakulteta likovnih umetnosti 1974. godine. Bio je dekan Akademije za likovne umetnosti od 1971. do 1973. godine.
Pored slikarstva bavio se brojnim disciplinama likovnog stvaralaštva: grafikom, crtežom, pastelom, akvarelom, tapiserijom, mozaikom, scenografijom, ilustracijom knjiga.
Izlaže od 1951. godine, a prvu samostalnu izložbu održao je 1954. Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.
Kao stipendista Vlade NR Srbije boravi u Parizu i Londonu 1955. godine, a kao stipendista Fonda za unapređenje likovnih umetnosti „Moša Pijade“ tokom 1959. boravi u Parizu, Belgiji, Holandiji i Londonu.
Postao je član ULUS-a 1953. Bio je član grupe Samostalni (1952—1954, Decembarske grupe (1955—1960) i Grupe 69 (1975—1980).
Prvi tekst je objavio 1950. godine od kada je napisao nekoliko monografija i brojne umetičke studije, eseje, kritike itd. Bio je redovni kritičar lista „Revija“ (1952—1953), pokretač je i glavni i odgovorni urednik časopisa „Umetnost“ (1965—1970).
Izabran za dopisnog člana SANU 1978. godine, a za redovnog 1985. Od 1991. bio je zamenik sekretara Odeljenja likovne i muzičke umetnosti.
Od 1956. bio je član Međunarodnog udruženja likovnih kritičara - AICA.
Stvaralaštvo
Slikarstvo
Stojan Ćelić pripada onoj generaciji srpskih i jugoslovenskih slikara koji su posle Drugog svetskog rata uspešno osavremenjivali likovnu umetnost i uvodili je u bliski kontekst evropskog i svetskog stvaralaštva te epohe. Iako je školovan na tradiciji srpskog poetskog realizma iz vremena visokog modernizma, Ćelić je brzo odlučio da se okrene novim, apstraktnim istraživanjima slikarskog jezika svodeći plastičku predstavu u svojim slikama na njene noseće elemente — liniju, površinu i boju. Do krajnjeg izraza došao je kroz nekoliko faza koje su logično sledile jedna iz druge. Tokom pedesetih godina zadržava realističku predstavu koju postepeno redukuje na njene osnovne elemente, u tom vremenu na boju. Ali u temi pejzaža Ćelić već tada traže one elemente koji će izbeći njegov prepoznatljiv izgled i prevesti ga najpre u grube mase a potom u vrlo precizno postavljene kolorističke površine. Do daljeg pročišćavanja dolazi krajem te decenije kada se primećuje vidno smirenje plastičkog prizora i njegovo svođenje isključivo na hromatske površine rešene u uslovima plošnosti slikarskog platna. Tako postavljenu strukturu slike Stojan Ćelić će ubuduće postupno, etapno i u ciklusima nadalje svoditi na vlastiti, prepoznatljiv izraz kojim je autorski obeležio epohu savremenosti druge polovine dvadesetog veka u srpskoj likovnoj umetnosti.
Kritika
Stojan Ćelić je objavio niz članaka, krtika i eseja i mnogobrojnim listovima i časopisima kao i u predgovorima kataloga o svojim savremenicima, ali i o onim umetnicima koji su uticali na njegovo slikarstvo. Polazio je od toga da umetničko delo treba da bude tumačeno i na taj način približeno gledaocima. Podržavao je i čitaocima objašnjavao nove ideje koje su likovni umetnici iznosili u svom radu i pretvarali u oblik u svom delu. Najpre analitički, razmatrajući svaki rad po sebi, a potom i sintetički kada je uzimao u obzir kreativne domete nekog autora, objašnjavao je opuse umetnika, posebno onih čije je delo bilo završno ili pri kraju, dajući jasnu ocenu o njihovom mestu u našoj savremenoj umetnosti. Ulazio je i u tehnološka pitanja stvaralaštva približavajući publici zanatske komponentne umetničkog dela i medija u kome je ono nastajalo...
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`