Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K267
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
U svojoj knjizi `U sjeni ocvale glazbe` autor je sabrao 26 polemičkih tekstova koje je objavio u novinama u razdoblju od 1966.-1977. godine.
Mandić, Igor, hrvatski književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist i polemičar (Šibenik, 20. XI. 1939). Studij komparativne književnosti završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1963. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, gdje je djelovao kao kritičar u dnevnim novinama i kao kolumnist Vjesnika u srijedu te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. God. 1993–95. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000).
Mandić je već prvim tekstovima pobudio čitateljsku pozornost. Osebujan stil izgradio je u svim oblicima svojega pisanoga pojavljivanja: u feljtonima, kolumnama, kritikama, polemikama i sociološko-kulturološkim esejima. O njegovu zanimanju za fenomene masovnih medija i suvremenih, kako ih sam naziva, makromitova, svjedoče knjige Mysterium televisionis (1972), Gola masa (1973) i Književnost i medijska kultura (1984), te Mitologija svakidašnjeg života (1976). Mandić je jedan od rijetkih književnih kritičara koji se sustavno bavi ocjenom suvremene produkcije. Novinske i časopisne književne kritike, prepoznatljiva polemičkog erosa, redovito su objavljivane u književnokritičkim zbirkama: Uz dlaku (1970), 101 kratka kritika (1977), Romani krize (1996), Književno (st)ratište (1998). Pisao je i zanimljive eseje o gastronomiji (Bračna kuhinja, sa Slavicom Mandić, 1989), o glazbi (Od Bacha do Cagea, 1977; Arsen, 1983), o feminizmu (Što, zapravo, hoće te žene?, 1984) i o erotici (Prijapov problem, 1999). Objavio je i knjige polemika Policajci duha (1979), Zbogom, dragi Krleža (1988), Za našu stvar (1999), knjige dnevničkih zapisa Sebi pod kožu (2006), U zadnji čas: autobiografski reality show (2009) i Oklop od papira (2014) i dr.
Igor Mandić (rođen 20. novembra 1939. u Šibeniku) je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[1] Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963.[1] Od 1996. radio je u Vjesniku kao kritičar, recenzent, urednik i autor tekstova u različitim izdanjima ove izdavačke kuće. Od 1993. do 1996. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike.[1] Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo....