ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 233
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Poljski jezik!
Amedeo Modiljani (ital. Amedeo Modigliani; Livorno, Italija, 12. jul 1884 — Pariz, 24. januar 1920), je bio italijanski slikar jevrejskog porekla.
Modiljani je rođen kao četvrto i najmlađe dete u svojoj porodici. S obzirom da su bili siromašni, njegova majka je morala da prevodi poeziju i daje časove tako zarađujući novac. Godine 1898. Modiljani se razboleo od tifusa, a posle oporavka bilo mu je dozvoljeno da napusti školu i da pohađa nastave crtanja i slikanja u umetničkoj akademiji u Livornu.
Krajem 1900. njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Ubrzo je dobio tuberkulozu i zimu je proveo u Napulju, zatim Kapriju i Rimu. Godine 1906. Modiljani je otišao u Pariz gde je učio crtanje u Académie Colarossi. U Parizu se upoznao sa delima Anri de Tuluz-Lotreka pod čijim uticajem jedno vreme slika ali oko 1907. otkriva dela Pola Sezana koja su ga zadivila. Tada je upoznao i nemačkog umetnika Ludviga Meidmera koji opisuje Modiljanija kao poslednjeg pravog boema. Modiljani je u toku boravka u Parizu zestoko pio, konzumirao drogu, a često su ga pratile i razne afere. 1907. nalazi svog prvog mecenu - Pol Aleksandra. Preko njega upoznaje i Brankusija, jednog od tada najpoznatijih vajara. U tom razdoblju pa sve do Prvog svetskog rata Modiljani uglavnom izrađuje kamene skulpture inspirisane afričkom umetnošću. 1910. upoznaje Anu Ahmatovu sa kojom će imati ljubavnu vezu uprkos činjenici da je ona udata. Posle godinu dana Ana napušta Modiljanija i vraća se svom mužu.
Kada je počeo Prvi svetski rat, Modiljani je pokušao da se prijavi u vojsku ali su ga odbili zbog lošeg zdravlja. U međuvremenu je slikao portrete svojih prijatelja, većinom takođe slikara: Pabla Pikasa, Dijega Rivere, Žana Kokto, Morisa Utrila, Maksa Žakoba i drugih. Ljudi su ga zvali: Modi, što se grubo moglo prevesti kao morbidan, dok su ga prijatelji i porodica često oslovljavali sa Dedo.
Godine 1914. prestao je da pravi skulpture zato što više nije imao kamena za klesanje. Iste godine je upoznao Beatris Hejstings, mladu englesku novinarku sa kojom se sprijateljio i koja će mu biti model sledeće dve godine. Ona mu je pozirala za čuvenu sliku Madam Pompadur.
U to doba je počeo da slika ekspresionističkim stilom portretisanja. Lice i vrat su izduženi, linije su fino savijene, često se ne vide zenice na očima, usne su sitne... Oseća se blaga ironija.
Godine 1916. upoznao je Leopolda Zborovskog i njegovu ženu Anu koji postaju istinski prijatelji. Modiljani ih je naslikao nekoliko puta. Tada je započeo veliku seriju aktova koji su izuzetno erotični.
Godine 1917. upoznao je devetnaestogodišnju Žan Ebutern sa kojom je počeo da živi zajedno. Postala je jedan od njegovih glavnih modela koji je naslikao više od 25 puta. 3. decembra 1917. Modiljani je prvi put izložio svoja platna aktova u galeriji „Bert Vejl“. To je bila njegova jedina samostalna izložba tokom života. Ona je izazvala veliki skandal i policija naređuje da se platna skinu sa izložbe. U proleće su Modiljani i Žan pobegli u Nicu. Tamo je nastao najveći broj njegovih dela koja kasnije postaju najpoznatija i najskuplja dela. 29. novembra 1918. Žan je rodila Modiljaniju kćer kojoj daju ime po majci Žan. 1919. su se vratili u Pariz.
Engleski kolekcionari su počeli da kupuju njegove radove nakon nekoliko uspešnih izložbi u Engleskoj. Ali Modiljani se razboleo od tuberkuloze i umro početkom sledeće godine. Dan posle njegove smrti Žan je izvršila samoubistvo ikočivši iz stana svojih roditelja na petom spratu. Žan je bila u osmom mesecu trudnoće. Pokopani su zajedno na groblju Per Lašez u Parizu...
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`