ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1958
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Ulanov, Barry
Naslov Historija JAZZA u Americi / Barry Ulanov ; [preveo s engleskog Slobodan Drenovac]
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1958
Izdavanje i proizvodnja Rijeka : `Otokar Keršovani`, 1958 (Rijeka : Novi list)
Fizički opis 283, [4] str. s tablama ; 25 cm : ilustr.
Drugi autori - osoba Drenovac, Slobodan
ISBN (Ppl.)
Napomene Prevod dela: A History of Jazz in America / Barry Ulanov
Registar.
Predmetne odrednice Džez – Istorija – SAD

PREDGOVOR
Uvodne riječi u prvoj glavi ove knjige opisuju Ameriku, kako ju je vidio Hanгу James iz Evrope, dakle s povoljne točke gledišta. Iz iste perspektive treba gledati i na američki jazz; jer su u Evropi najprije našu muziku sagledali u punoj širini i snazi kao značajan prilog općoj kulturi.
Tko god piše o jazzu u Sjedinjenim Državama, mora poštivati prve napore Evropljana, požrtvovanost u dokumentiranju, što su je pokazali prvi kroničari jazza, Hugues Panassie i Robert Goffin, i stvaralački entuzijazam prve ozbiljne publike u Engleskoj, Francuskoj i drugdje na Kontinentu. Naročito sam svjestan da puno dugujem gospodi Panassie i Goffin, čije su mi knjige, u doba dok sam bio brucoš u koledžu, pokazale, da u šarolikoj zbrci jazza postoji red i smisao; i štovaocima jazza u Evropi, koji su mi nedavno pokazali, da živi zanos jazz-publike može isto tako da bude stvaralački i pronicljiv. Konačno, preostalo je još samo to, da mi neki rimski muzičari, u toku ljeta 1950, postave nekoliko pitanja, a idućeg ljeta, na otoku Mallorca, da mi nekoliko bebop-muzičara odgovori na nekoja druga, pa da mi – ta pitanja i odgovori – pomognu u oblikovanju priličnog dijela ove knjige.
Nije mi ni na kraj pameti, da ovim umanjim prilog, koji su američki kritičari i domaća publika dali jazzu, već sam naprosto išao za tim, da ukažem na izvjestan redoslijed, kako opći tako i lični. Na drugom mjestu u ovoj knjizi ja sam pokušao da istaknem naročiti značaj Johna Hammonda i Georgea Simona za jazz u Sjedinjenim Državama, ne spominjući, što bih inače volio učiniti, veliku pomoć, koju su mi ova dva velikodušna čovjeka pružila u mom radu. Na isti način, kao prijateljima i kolegama, uvijek ću biti duboko zahvalan Heleni Oakley, Bobu Bachu, Barbari Hodgkins i Leonardu Featheru. Konačno, do mnogih spoznaja, izloženih u ovoj knjizi, došao sam pod vodstvom samih jazz-muzičara, od kojih moju najveću zahvalnost zaslužuju: Duke Ellington, Billy Strayhorn, Toby Hardwick, pokojni Chick Webb, Red Norvo, Woody Herman, Lennie Tristano, Mildred Bailey, Stan Kenton, Roy Eldridge i John LaPorta. (Barry Ulanov)
MG40