ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1979
Autor: Domaći
Oblast: Film
Jezik: Hrvatski

STEVO OSTOJIĆ

LIJEPI GORKI FILM

Predgovor - Fadil Hadžić

Izdavač - `August Cesarec`, Zagreb

Godina - 1979

282 strana

22 cm

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
FADIL HADŽIĆ - U potjeri za filmskom istinom

DOMAĆE PARALELE
PULSKA SUOČAVANJA
Pod zvjezdanim svodom Arene / Pula 1954
Pula, ,,naše prilike` i jedan rezime
Dušica Žegarac u ,,Devetom krugu`
Pitanja bez odgovora / Pula 64
Na sporednom kolosijeku / Sedam dana kritičar VUS-a u Puli 75

JUBILEJI, I POVODI
Deset godina
Na domaku Petstotog

RAT I REVOLUCIJA KAO FILMSKA TEMA
Ishodišta i konstante

FILM KRATKOMETRAŽNI
Povodom premijere tri naša posljednja crtana filma, 1952 / Nije nekrolog
,,Uspavana ljepotica`
Reducirani izraz – prošireni horizonti / O ,,Surogatu` i drugim filmovima Dušana Vukotića
Od igre kamerom – do pravih filmova / Prvi susret Filmske omladine Hrvatske
Filmska kamera pred nagim tijelom / Poslije IV festivala eksperimentalnog i nekonvencionalnog filma
Ispit je položen / I svjetski festival animiranog filma u Zagrebu
Razigrane ideje i oblici / Il svjetski festival animiranog filma u Zagrebu
Inicijativa na plodnom tlu / III svjetski festival animiranog filma u Zagrebu

FILM I ŠKOLA
Film – nastavni predmet u školi? / Jedan prijedlog
Prijedlog, i jedna kronologija

SUDBINA FILMSKE KRITIKE
Za afirmaciju filmskog kritičara
Sudbina filmske kritike, i oko toga
Uvodne napomene za diskusiju / Uz osnivanje Saveza filmskih i televizijskih kritičara i publicista Jugoslavije

SUPROTSTAVLJANJA / TEME S VARIJACIJAMA
Naš (slučajni) repertoar / Povodom jednog zahtjeva filmskih radnika Hrvatske 1952 god
Otvoreno i ozbiljno / Riječ, dvije o nekim našim neskromnostima, bijegu iz stvarnosti i čudnovatoj ravnodušnosti
Što je s filmskom dramaturgijom?
Odsustvo pravih tema o savremenom životu (ili: zbir slučajnosti, a ne rezultat osmišljene politike)
Veliki (skupi) filmski projekti / Jedan televizijski ,,okrugli stol“
Pouke / Pitanja poslije Sorrenta
O filmu kao društvenoj činjenici / „Naša kinematografija između biznisa i stvaralaštva“
Famonoše

SVJETSKI MERIDIJANI
PEDESETE GODINE
Razdijeljeno srce` / Poslije berlinske projekcije filma o Pirečniku
Aldrichova antiratna drama
Juan Antonio Bardem i njegova ,,Glavna ulica`
Jedan retrospektivni pogled
Venecija 59

ŠEZDESETE GODINE
Sadašnjost, u kretanju ka budućnosti
Pobunjenici američkog filma
Krajnje tačke amplitude
Crvena pustinja, Evanđelje po Mateju, Udata žena
Pontecorvo, Bresson, Truffaut, Kluge, Skolimowsky, Jancso / Buđenja, jedne filmske jeseni
Nuevo cine espanol
Moskva: filmska olimpijada
Od Kineskinje do Jutra / Politika, film i
Vrijeme bunta, vrijeme nastajanja
Susret sa Jeanom Renoirom 1968 godine

SEDAMDESETE GODINE
Zadovoljstvo razarati
U domeni sociologije, psihologije, etike i medicine / Jedna smotra sportskog filma
Festival novog tipa / Susret kinematografija Azije, Afrike i Latinske Amerike u Taškentu
Pohvale i prešućivanja / Moskovski zapis o filmu ,,Ogledalo` Andreja Tarkovskog
Posredstvom filma / Kairo 76
Crteži s haciiende Tetlapayac / Tragom Ejzenštejnovog boravka u Meksiku

IDEJE, DRUŠTVO, FILM
MARX, LENJIN, SAVREMENOST
Filmske baklje Oktobra
Rjepinske dileme / Kolokvij filmskih historičara, teoretičara i publicista
Marksistička misao i film / Razgovor s Guidom Aristarcom
Autentični Lenjin / Voda Oktobra u kino-kronici
Kakav savremeni heroj? / S Kongresa filmskih radnika SSSR-a

S TITOM, O FILMU
Specijalni intervju s predsjednikom Republike i Saveza komunista Jugoslavije, Josipom Brozom Titom
Bilješka o autoru



`Ostojić je odavno poznat kao filmski kritičari esejista, kulturni radnik i novinar. Njegov stil se odlikuje jezičnom profinjenošću i autentičnošću uz uvijek prisutnu dokumentarnost argumentacije bilo da nešto afirmira ili dovodi u pitanje. I u ovom rukopisu je dominantna pozicija pisca da se stvari oko filma i u filmu raščiste, ne pretendirajući da li će to baš on sam učiniti i ponajbolje, ali iskreno tražeći da se umjetnosti i vrijednostima kaže da su to, zamagljivanju, pomodarstvu i eksibicionizmu da su kratkovjeki i društveno nepotrebni i štetni. Oduševljen i strastven kad treba nešto podržati i njegovati od samog početka (Pulska suočavanja) i kraj. nje odgovoran i angažiran i u naoko delikatnim pitanjima (Veliki (skupi) filmski projekti u našoj kinematografiji). Uporan ali nenametljiv kad treba pledirati za film kao nastavni predmet isto kao što će veoma razložno bez sujete i cehovske ograniče. nosti, govoriti o filmskoj kritici i kritičarima.

Njegovo je područje film u cjelini. Tako će tekstovi o scrtanom filmu biti nezaobilazni da se vidi uspon i svjetska afirmacija zagrebačke škole crtanog filma i stagnantni i krizni trenuci u proizvodnji tog filma.

Poznavalac svjetskog filma, a naročito suvremene filmske produkcije, analizira najznačajnija djela i kinematografije, uvijek tražeći naše mjesto u filmskoj obitelji u svijetu ...

„Lijepi, gorki film` predstavlja kritičarev profil, njegovu raznovrsnost i principijelnu ustrajnost, dokumenat je o našem i svjetskom filmu, u neku ruku je kronika filmskih zbivanja u nas od rata na ovamo i svjedočanstvo traženja i uspjeha.


Pisati o filmu globalno procjenjujući – moguće je na tri nivoa, ravnopravna obzirom na moguće vrijednosti ali i raznorodna po polaznom aspektu: to su – nivo teorije, nivo kritike i nivo publicistike.

Stevo Ostojić, uglavnom i ponajviše, filmski je novinar, filmski publicist: i upravo njegov rad (prezentiran jednim značajnim dijelom u ovoj knjizi) definitivan je dokaz o tome da filmska publicistika, odnosno, filmsko novinarstvo (kad je dobro!) ne zaostaje ni po značenju ni po značaju za filmskom kritikom i filmskom teorijom. Na žalost, sve one knjige o filmu objavljene dosad u Jugoslaviji djela su isključivo kritičara i teoretičara, što je vremenom dovelo do krivog uvjerenja o nekakvoj apriornoj prednosti (da ne kažemo superiornosti) teorije i kritike u odnosu na publicistiku. Jedna od zasluga Steve Ostojića u rječitom je obaranju takve predrasude: najprije zbornik razgovora (od kojih su mnogi, pa i najbolji, povedeni sa cineastima), sad i autorska antologija vlastitih napisa – argumenti su tog stava i poteza. Što reći o tekstovima iz „Lijepog, gorkog filma“?

Dvije stvari.

Prvo, oni nisu odabrani po narcisoidnom krite. riju ,,kada sam, kako i koliko puta bio u pravu“ – već po vlastitom, ličnom kriteriju – „kada sam i kako o filmu pisao čitavom svojom ličnošću“. Drugim riječima, Ostojić nam namjerno podastire i tekstove s čijim se sudovima nećemo složiti (na primjer, procjena Antonionijeve „Avanture` u napisu iz Cannesa 1960, itd), no slaganje nije ni potrebno da bismo osjetili žar i angažman jednog uvjerenja što iz tog (a i iz svih ostalih) teksta struji.

Odatle i druga vrijednost tekstova: - oni nisu sakupljeni da bi oformili jedan zatvoreni vrijednosno-kritički stav prema kinematografiji i filmskoj umjetnosti, oni su primjeri otvorenog, slobodnog, neopterećenog ali lucidnog komuniciranja s tim fenomenima, komuniciranja kojeg ovaj put uspostavlja primjerni novinar, znatiželjni publicista, rafinirani polemičar i angažirani istraživač.

Odatle knjiga u cjelini nije samo puki zbir stavova iz pojedinih tekstova: čitava knjiga postaje na neki način simbolom jednog stava, otvorenog, angažiranog i dijaloški (a ne monološki) profiliranog, stava koji sam za sebe može poslužiti kao primjer a tekstovi iz kojih proizlazi kao model dobrog novinarstva, dobre publicistike posvećene filmskoj industriji i filmskoj umjetnosti. Ukratko: knjiga koja jednu izrazitu prazninu u našoj filmskoj literaturi ispunjava na skoro optimalan način. (Ranko Munitić)`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Ljepi Lepi