Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Godina izdanja: K104
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Kosta Bogdanović (Ilidža, 3. jun 1930 — Beograd, 9. oktobar 2012) bio je srpski vajar, istoričar umetnosti, likovni kritičar i teoretičar vizuelnih umetnosti.
Diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Vajarstvo je učio kod Sretena Stojanovića između 1958. i 1961.
Od 1959. godine učestvuje na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a prvu samostalnu izložbu održao je 1964. u Beogradu.
Radio je u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu od 1967. do 1994. godine gde je bio i v.d. direktor 1985 — 1987. U Muzeju je osnovao 1974. Centar za vizuelnu kulturu i informacije.
Predmet Vizuelna kultura predavao je na Akademiji likovnh umetnosti u Sarajevu 1982 — 1991, a zatim na Akademiji u Banjoj Luci od 1992. Na Akademiji u Novom Sadu predaje Teoriju vizuelne kulture od 1992. godine.
Član je Međunarodnog udruženja umetničkih kritičara (AICA) i ULUS-a od 1962.
Stvaralaštvo
Skulptura
Kada se neki umetnik, poput Koste Bogdanovića koji se skulpturom bavi od 1958. godine, a to nije redak slučaj pogotovo u veku modernizma, istovremeno bavi stvaralaštvom i teorijom stvaralaštva, koja se dakako ne odnosi samo na njegovo vlastito delo već i na pojave u širem likovnom polju, tada je jedan od ključnih problema da se razume šta iz čega proističe: da li je umetnost izraz teorijskog promišljanja umetnosti i umetničkog trenutka vremena, ili možda je plastička forma posledica iskustva koja se stiče iz prakse umetničkog stvaralaštva? Bogdanović spada u one stvaraoce u obema oblastima koji je možda najsvesniji tih stalnih procesa u umetnosti i to saznanje kao trajnu svest redovno reprodukuje u svojim radovima - skulpturama, reljefima, slikama, crtežima. Ta postojanost ovog, među autentičnijim opusima u srpskoj umetnosti i teoriji poslednjih nekoliko decenija od izuzetnog je značaja za pronalaženje i formiranje specifičnog lika naše umetnosti ali, s druge strane, i za njeno uključivanje u aktuelne tokove na međunarodnoj sceni.
Teorijski rad
Uporedo sa traganjem za novim oblicima u svojoj skulpturi Kosta Bogdanović je bio posvećen i istraživanjima i domenu kritičke interpretacije forme, koliko nove toliko i istorijske. Makar površno poznavajući njegov teorijski kompleks koji je on nazvao „vizuelna kultura“ a koji je niz godina predavao kao poseban predmet na likovnim akademijama, istovremeno sa njegovim radom u vajarskom mediju, nije teško proniknuti u osnovne principe njegovog rada na oba polja - i u umetničkoj praksi i u teorijskom diskursu. Ta „svest o bliku“ koja je centralno mesto njegovog teorijskog promišljanja o umetnosti obeležila je njegovu aktivnost na ovom planu. A ona se kreće u krugu temeljnih postavki modernog i savremenog stvaralaštva kojima Bogdanović bezuvetno pripada dokazujući to tokom celokupne karijere uvek se zalažući za otvaranje novih puteva rada i intelektualnih aktivnosti ali sa jednom direkcijom - oni moraju biti odgovorni dokazanim estetičkim principima umetnosti ovog veka koja je redovno deo svog kreativnog kapaciteta crpla iz umetnosti ranijih epoha, dakako u ravni koja je prodirala u novo vreme.