Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Francuski
Oblast: Slikarstvo
Autor: Strani
Marc Chagall
L Art pour les enfants
Raboff Ernest
Published by Genève, Weber,, 1970
Mark Šagal UMETNOST ZA DECU
Mark Šagal (rus. Марк Захарович Шага́л; blr. Мойша Захаравіч Шагалаў, Mojša Zacharavič Šahałaŭ; Vitebsk, 7. jul 1887 — Saint-Paul, 28. mart 1985) je bio jevrejski slikar rođen u Belorusiji, tada deo Rusije. Njegov pravac su mešavina modernog pokreta i impresionizma.
Sadržaj
1 Biografija
2 Šagalova umetnost
3 Česti simboli u Šagalovim radovima
4 Citati
5 Lista poznatijih radova
6 Spoljašnje veze
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je kao najstariji sin od devetoro dece koliko su ukupno imali njegovi roditelji. 1907. je započeo studiranje u Carskoj školi umetnosti u Sankt Peterburgu. Septembra 1909. u kući svoje prijateljice upoznaje Belu Rosenfild u koju se zaljubljuje. Posle studija već počinje da privlači pažnju i stvara ugled kada mu je Maks Vinaver osigurao sredstva kako bi se preselio u Pariz (tada centar zbivanja u umetnosti), i tamo nastavio da radi. Sve zajedno sa Pikasom, Brakeom i ostalim kubistima počeli su da menjaju umetnost iz korena. Šagal je tokom svojih pariskih godina počeo da upotrebljava moderne tehnike, iako nikad nije napustio svoj sopstveni stil koji je izgradio, i po kome je postao poznat.
Pariz je za Šagala postao druga kuća i on je planirao da se tamo preseli i ostane da živi do kraja života. Međutim 1914., dok je bio u poseti Rusiji, nastao je Prvi svetski rat pa se više nije moga vratiti. Godine 1915, ženi se Belom Rosenfild, svojom verenicom od 1909., i nastavlja da veliča njihovu ljubav u seriji svojih slika koje je nastavio da slika čak i posle njene smrti trideset godina posle. U međuvremenu preživljava rat. 1917. postaje komesar za umetnost u Vitebsku.
Šagalovo komesarstvo uskoro se loše završava, svađom sa drugim umetnicima, nakon čega odlazi u Moskvu da bi radio u Moskvi kao scenograf u pozorištu i podučavao ratnu siročad. Napokon, 1922. godine Šagal, Bela i njegova ćerka Ida emigriraju iz SSSR. U Rusiji je bio osam godina..
Godine 1923, Šagal dobija narudžbinu od francuskog trgovca umetničkim delima Ambrosea Volarda da ilustruje ruski klasični roman, Gogoljeve Mrtve duše. Šagalovi nalaze dom u Francuskoj i Mark postiže novu slavu kao ilustrator u gvašu i bakropisu. Istovremeno nastavlja i svoju slikarsku karijeru. Sledeće godine biće mu veoma uspešne i srećne, ispunjene radom i putovanjima, ali od tridesetih godina sve se menja usponom fašizma, što se odrazilo u Šagalovim sumornim delima.
Godine 1937, Šagal dobija francusko državljanstvo – koja biva poništeno početkom Drugog svetskog rata, kada Francuska, poražena od strane Nemačke, biva podeljena između nacista i kolaboracijskih vlasti. Šagal kasno shvata svoj položaj kao Jevreja i kao umetnika kojeg su nacisti proglasili izopačenim. Biva uhapšen, ali srećom vrlo brzo pušten zahvaljujući američkom posredovanju pa tokom rata beži u SAD.
U Americi njegova žena Bela se razboleva i ubrzo umire. Šagal je neutešan. 1944. posle nekoliko godina ostvaruje novu vezu sa Engleskinjom Virdžinijom Hagard koja je trajala do 1952. U međuvremenu se 1948. vratio u Francusku, i zauvek se nastanio na jugu zemlje. Kasnije se ženi sa Valentinom Brodski i sa njom ostaje do kraja života.
Tokom svog života Šagal se oprobao na svim slikarskim materijalima. Izrađivao je tapiserije, grafike, mozaike, vitraže, skulpture i freske.
Šagalova umetnost[uredi | uredi izvor]
Šagal je uzimao inspiraciju iz starih beloruskih bajki, a radio je motive iz jevrejskih religijskih priča. Oko 1960-ih i 1970-ih, Šagal prihvata i projekte koji su obuhvatali holove i zidine velikih zgrada čak oslikavajući par crkava.
Šagalov rad se može svrstati u više kategorija. Mešao se sa avagardnim projektima, ali za njegov rad mešaju se razni pravci kao što su Kubizam i Fovizam. Bio je čvrsto povezan sa Pariskom školom i njihovim članovima, uključujući i umetnika pod imenom Amedeo Modiljani.
Česti simboli u Šagalovim radovima[uredi | uredi izvor]
Koza: Lagodnost života: mleko, meso, koža, rogovi, moć i snaga.
Drvo: još jedan simbol života.
Petao: Vernost, najčešće naslikan sa ljubavnicima.
Grudi (često gole): Erotika, plodnost ljubavi (Šagal je voleo i poštovao ženu).
Violinista: u Šagalovom selu Viteberg violinista je pratio ljude tokom njihovih prekretnica u životu (rođenje, venčanje, smrt).
Haringa (ponekad naslikana i kao leteća riba): Sećanje na Šagalovog oca koji je radio u fabrici za preradu riba
Sat sa klatnom: vreme, skromni život
Sveća: dve sveće simbolizuju Sabat. Sveća je simobol u njegovim delima povezan sa Judaizmom
Prozori: Šagalov Ljubav ka slobodi.
Kuće Vitebska (često slikane dok je živeo u Parizu): žudnja za domovinom
Scene cirkusa: Harmonija čoveka i životinje, predstavlja Kreativnost u čoveku.
Raspeće Isusa: Holokaust, Jevreji progonjeni od strane nacista.
Citati[uredi | uredi izvor]
„Na krugu boja, sve boje su prijatelji sa njihovim susedima i ljubavnici sa njihovim kontrastima..`
„U životu postoji samo jedna boja, samo jedna na umetničkoj paleti, koja daje smisao i životu i umetnosti. To je boja ljubavi.`