Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
odlično stanje
Pisma J. V.
Dimension: 31x24
Number of pages: 78
Binding: paperback
Published: 2005
Publisher: Kratis, Zagreb
Josip Vaništa rođen je u Karlovcu 1924. godine. Pohađao je realnu gimnaziju na Rakovcu (predgrađe Karlovca) i maturirao je 1943. godine. Nakon dvije godine nastavio je studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Nastavnički odjel apsolvirao je 1948., a 1950. godine završio je tzv. specijalnu slikarsku školu kod Marina Tartaglie. Sljedeće godine počeo je s profesorskim radom na Tehničkom odnosno Arhitektonskom fakultetu koji je obavljao do 1994. godine.[1]
Prvu je izložbu imao je 1952. godine s Miljenkom Stančićem, u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt. Tada ga je Miroslav Krleža, ravnatelj Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i književnik (a Vaništa je bio njegov pasionirani čitatelj) angažirao za suradnju sa Zavodom. Zamolio je Vaništu neka izradi pet njegovih portreta, te je on bio posljednji slikar kojem je Krleža pozirao.
Početkom 1960-ih javlja se ideja o Gorgoni, umjetničkoj skupini čiji je Vaništa bio suosnivač. Ta se skupina zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Gorgonska zajednica raspala se 1994. godine.
Vaništa je samostalno je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku, Parizu i drugdje, a danas se smatra jednim od najistaknutijih hrvatskih umjetnika. Bio je redoviti član HAZU od 1994. godine.[1]
Putar, Radoslav, hrvatski povjesničar umjetnosti (Varaždin, 20. VII. 1921 – Novi Marof, 18. VII. 1994). Diplomirao 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je ravnatelj Galerija grada Zagreba (1972–78) i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu (1979–83). Tumačio je i podupirao najnovija kretanja u hrvatskoj umjetnosti, bio je teoretičar skupine Gorgona i novih tendencija (autor tekstova u katalozima njihovih izložaba). Kritike, članke, rasprave i monografije o suvremenoj umjetnosti i umjetnicima (Ivo Dulčić, 1958; Tošo Dabac, fotograf, 1980) objavljivao je u stručnoj periodici i dnevnim novinama. Proučavao je i naivnu umjetnost te umjetničku fotografiju.
Gorgona max bense estetika bit international časopis avangarda neoavangarda postmoderna moderna savremeno hrvatsko slikarstvo moderna umetnost