Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K10
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski
U dobrom stanju!
Milka Grgurova
Ilija Stanojević
Milorad Gavrilović
Vela Nigrinova
Sava Todorović
Persa Pavlović
Dimitrije Ginić
Mara Taborska
Dobrica Milutinović
Fran Novaković
Boža Nikolić
Nikola Tošić
Zlata Markovac
Žanka Stokić
Aleksandar Zlatković
Dušan Radenković
Ljubinka Bobić
Desa Dugalić-Nedeljković
Raša Plaović
Milivoje Živanović
Ljubiša Jovanović
Borivoje S. Stojković (1909-1984), srpski teatrolog i profesor.
Rođen u Zabrežju kod Obrenovca[1], gde je njegov otac radio kao učitelj. Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Valjevu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao Jugoslovensku književnost i uporednu istoriju svetskih književnosti sa teorijom književnosti. Pokrenuo list Književna kritika 1927. godine (izašlo šest brojeva). Piše knjige Istorijski pregled srpske pozorišne kritike (Sarajevo, 1932.) i Istorija srpskog pozorišta 1833 – 1936 (Niš, 1936.), koju je nagradila Srpska kraljevska akademija iz Fonda Nikole Čupića. Odlazi kao stipendista francuske vlade odlazi u Pariz gde proučava francusku pozorišnu umetnost, a potom piše doktorsku tezu Uticaj francuskog pozorišta na srpsko pozorište i dramu, kod mentora Pavla Popovića. Radi kao suplent II muške gimnazije u Sarajevu, do jeseni 1934. kada je pemešten u Mušku gimnaziju u Nišu, a potom biva imenovan za upravnika i glavnog reditelja Narodnog pozorišta Moravske banovine u Nišu. Po povratku u Beograd, od 1937. do 1939. radi kao profesor III i IV gimnazije u Beogradu, istovremeno pišući književne kritike u dnevnom listu Pravda[2] i kao književni i pozorišni kritičar[3] u časopisima Letopis Matice srpske[4] i Glas Matice srpske. Rat 1941. godine zatiče ga ponovo na mestu upravnika niškog pozorišta, gde kao rezervni oficir, biva zarobljen. Proveo je četiri godine u nemačkim logorima u Nirnbergu i Hamelburgu, gde je vodio zarobljeničko pozorište kao reditelj i upavnik. Po povratku iz zarobljeništva, pa sve do penzionisanja 1974. godine, radi kao profesor IV gimnazije u Beogradu. Saradnik je Enciklopedije Jugoslavije, u izdanju Leksikografskog zavoda u Zagrebu, za oblast pozorišta, pozorišne istorije i književnosti, sa mnoštvom bibliografskih jedinica.
Najvažnija dela
Istorijski pregled srpske pozorišne kritike, (Sarajevo, 1932.)
Istorija srpskog pozorišta 1833 – 1936, (Niš, 1936.)[5]
Velikani srpskog pozorišta, (Beograd, 1983.)
Istorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba (Beograd, 1977.) 1-5