Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
retko
Dubrovnik 1963
Nedeljko Gvozdenović (Mostar, 24. februar 1902. — Beograd, 31. januar 1988) je bio srpski slikar i akademik SANU.
Rođen je u Mostaru 1902. godine. U Minhen odlazi 1922. i upisuje Internacionalnu školu kod profesora Hanca Hofmana, a po završenim studijama 1926. godine se vraća u Beograd. Bio je profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu i član Srpske akademije nauka i umetnosti. Sa nekolicinom svojih kolega i ondašnjih studenata, od kojih su neki danas akademici, bio je inicijator osnivanja Kuće legata kao posebne ustanove kulture koja bi se starala o zaostavštinama poklonjenim Muzeju grada Beograda.
Slikar Nedeljko Gvozdenović je zaveštao Muzeju veliki broj svojih radova raznih tehnika - ulja, gvaševa, tempera, akvarela i crteža, svoj stan sa ateljeom, idealnu trećinu kuće u Beogradu i izvesnu sumu novca za opremanje galerije u kojoj će biti izložena njegova dela. Grad Beograd je poverio legat Nedeljka Gvozdenovića na staranje i javno izlaganje Muzeju grada 1983. godine, kada je svečano otvorena Galerija Gvozdenović.
Izlagao je u Parizu, 1937, Veneciji, 1952, Tokiju, 1957, i Bruklinu, 1963. godine.
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Jedna ulica na Bežanijskoj kosi nosi njegovo ime.
Nedeljko se prvi put oženio sa 50 godina a postao otac sa 55. Period nakon njegove smrti bio je veoma težak za njegovog sina Zorana Gvozdenovića kao i za unuku jedinicu Ivu Gvozdenović koji danas žive u Beogradu. Iva je izjavila: „Bila sam jako tužna što nisam imala priliku da upoznam dedu, nije imao ko da me nauči da crtam”.
Vladimir Veličković (Beograd, 11. avgust 1935 — Split, 29. avgust 2019) bio je jedan od najeminentnijih srpskih slikara i predstavnik nove (moderne) figuracije.
Završio je Arhitektonski fakultet u Beogradu. Od 1962. do 1963. godine bio je saradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića u Zagrebu. Seli se u Pariz 1966. godine. Za profesora na École Nationale Supérieure des Beaux-Arts u Parizu je izabran 1983. godine i na tom mestu ostaje do 2000. Za člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1985. godine.[1] Odlikovan je najvišim francuskim priznanjem iz oblasti kulture i umetnosti, Commandeur dans l`ordre des Arts et des Lettres. Izložbe priređuje od 1951. godine. Izlagao je u većem broju zemalja Evrope i Amerike.
Izabran je 7. decembra 2005. za člana francuske Akademije lepih umetnosti (franc. Académie des beaux-arts) u odeljenju za slikarstvo. Jedan je od deset akademika ovog odeljenja, na poziciji br. 7. koja ima istoriju dugu dva veka. Prvi je Srbin član ove Akademije, dok je u srodnoj Francuskoj akademiji nauka za dopisnog člana izabran akademik Ivan Đaja, 1956. godine.
Dana 2. novembra 2006. promovisan je za počasnog doktora Univerziteta u Kragujevcu.[2] Predaje kao gostujući profesor na Akademiji lepih umetnosti i multimedija[3].
U aprilu 2007, Veličković je odlikovan francuskim Ordenom viteza legije časti. U maju 2013. godine je imao izložbu u Galeriji SANU, u istoj galeriji imao je izložbu 2002. godine. Na izložbi iz 2002. motivi su bili vezani za gavrane koji su na zemlji, a 2013. za gavrane koji su poleteli.[4]
Njegovom radu posvećeno je više monografija.[5][6] Preminuo je 29. avgusta u splitskoj bolnici u koju je primljen nakon što mu je pozlilo.[7][8][9]
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. Komemoracija je održana u Skupštini grada Beograda.[10]
Mića Popović
Mediala
...