pregleda

Janoš Brener - LIFKA : pionir kinematografije (RETKO)


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 6
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: BEX
Pošta
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (5755)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9581

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Film
Jezik: Srpski
Autor: Strani

odlično stanje

Lifka : pionir kinematografije / Janoš Brener ; [s mađarskog preveo Lazar Merković ; prevod na engleski Matija Štefko]
Subotica : Subotičke novine : Otvoreni univerzitet, 1993 (Subotica : Minerva)
169 str., XVI str. s tablama : fotogr. ; 19 cm
Edicija Studije
Prevod dela: A kinematográfia úttörője / Brenner János.
Nasl. str. prištampanoga teksta: Lifka : a kinematográfia úttörője / Brenner János.
Tekst upor. na srp. i mađ. jeziku.
Nepoznati Lifka / Mirko Grlica: str. 75-78.
Pokloni Gradskom muzeju Subotica od udove Šandora Lifke / Milka Mikuška: str. 79-80.
Summary: str. 155-169.





Jedan od pionira kinematografije u Srednjoj Evropi rodio se u češkoj porodici na teritoriji nekadašnje Austrougarske. Otac Karlo imao je putujući muzej i zahvaljujući toj činjenici se Aleksandar i rodio u Brašovu tokom jedne porodične turneje. Detinjstvo je proveo u selu Žatec, blizu Praga, a zatim je otišao u srednju školu u Beč da izučava elektrotehniku. U to vreme je počeo da eksperimentiše sa lanternom magikom, jednom od prvih pronalazaka za projektovanje “živih” slika, izumljenog u Nemačkoj još tokom XVII veka. Dobio ju je na poklon od ujaka i pokušao je pomoću kromatropa koji je sam konstruisao, da pokrene dve nepokretne slike istovremeno. Kada je čuo da je braći Limijer taj eksperimnt uspeo, otputovao je1897. godine u Beč da pogleda njihovu predstavu.

Nakon školovanja u Beču, otputovao je u Pariz i od porodičnih para kupio svoju prvu Pathe kameru. Tokom 1900. godine snimio je boravak cara Franca Jozefa i kraljice Elizabete u gradu Gedeleu (Gödöllő) u Mađarskoj. Tadašnja štampa je zabeležila da je u Gedeleu snimio 40 metara trake. Navodno je tom prilikom obratilo pažnju na njega “naučno pozorište” Urania, (koje je osnovalo Prirodnjačko odeljenje Mađarske akademije nauka) i primilo ga za saradnika. Po podacima kojima raspolaže Filmski muzej Mađarske, Lifka je osnivač prvog preduzeća za “pokretnu sliku” na teritoriji Monarhije,ž i da je svoje preduzeće reklamirao kao poslovni ogranak naučnog pozorišta Uranija. Ta činjenica možda objašnjava zašto se ime Aleksandra Lifke nijednom ne pominje u subotičkoj štampi tokom 1902. godine, iako postoji mnogo tvrdnji da je on već tada prikazivao filmove u Subotici.

Nakon očeve smrti, majka Ernestina je nastavila da vodi putujući muzej, a Lifka je s bratom Karlom od nasledstva kupio putujuće bioskopsko pozorište koje je posedovalo savremenu tehniku nabavljenu od tadašnjih proizvođača filmskih projektora (kao što su Gaumont, AEG i Körting) i vrlo luksuzan enterijer. S obzirom da tada još nije bilo kompletnih bioskopskih enterijera na prodaju, braća Lifka su sami na osnovu literature naručivali delove i sastavljali impozantan enterijer sa 460 sedišta. Prvi grad u kome su braća Lifka počeli da prikazuju filmove bio je Trst u Italiji, s obzirom da su računali na veliku protok ljudi u ovom najvećegžm lučkog grada u nekadašnjoj Monarhiji. Turneju su nastavili po Rijeci, Bjelovaru, Osijeku i Ljubljani, a zatim 1902. prelaze u Beograd, Zemun, Novi Sad, Zrenjanin, Pančevo, Vršac i Suboticu. Po gradovima su nakon nekoliko dana, osim kupljenih filmova, prikazivali i filmove koje je Lifka snimao u samom gradu, što je dodatno privlačilo lokalnu publiku.

Tokom 1904. godine braća Lifka su kupili još jedan šator za prikazivanje filmova sa 550 sedišta i tada su im se životni putevi i konačno razdvojili. Karl je s bioskopom putovao po Austriji, a Aleksandar, Aleks – kako su ga u prodici zvali, nastavio je da obilazi teritoriju tadašnje Mađarske. Karl se umoran od stalnog seljakanja napokon nastanio u Lincu i Salcburgu u Austriji, gde je osnovao stalne bioskope koji i danas nose njegovo ime. Aleksandar Lifka je 1906. kupio još veći šator sa 900 sedišta i neumorno nastavio da putuje i da snima dokumentarne filmove o političkim događajima, kao i o običnim ljudima koje je sretao po gradovima gde je postavljao svoj bioskop. Njegov novi šator je svuda izazivao pažnju svojim dekorativnim ulazom ukrašenim pozlatom i slikama u ulju, stolice su bile presvučene baršunom, a ventilatori na struju su osvežavali vazduh. Petnaest ljudi je bilo zaposleno oko opsluživanja posetilaca.

Lifka je deo svog novca neumorno trošio na putovanje u Nemačku i Francusku radi nabavljanja najnovijih filmova. Za braću Lifka se tvrdi da su uneli dve novine u prikazivanje filmova: programska novina je bila da su uvek prikazivali i žurnal, a organizaciona da su deca, đaci i vojnici plaćali samo pola cene.

Aleksandar Lifka je ponovo posetio Suboticu 1905. godine, te uporkos činjenici da se prethodnih godina subotička štampa prenosila vest o malj posećenosti bioskopa, ovaj novi, luksuzni bioskop je opravdao očekivanja. Lifka je vođen očevom idejom o potrebi edukacije stanovništva uvek naglašavao obrazovnu ulogu filmova i nije propuštao priliku da o tome obavesti i direktore škola, moleći ih da nakon projekcije napišu i par afirmativnih reči o projekciji.

Shvativši da vreme pozorišnih bioskopa prolazi Aleksandar Lifka je u Subotici 1910. godine predao molbu gradskim vlastima da odobre preuređivanje velike sale ozloglašenog Hotela Hungarija u stalnu bioskopsku salu. Oženio se Subotičankom Elizabetom Bek, jevrejskog porekla, koja mu je postala najbolja saradnica u poslu oko vođenja bioskopa.

Tokom Prvog svetskog rata država ga je pozvala da radi kao ratni izveštač za Filmkriegspressei i da snima filmove o bitkama u Galiciji, a tom prilikom biva i ranjen. Nakon rata se vraća u Suboticu koja tada već pripada Kraljevini Jugoslaviji i prestaje da snima filmove. Osniva 1920. godine preduzeće Orient DD koje se bavi distribucijom filmova. Tek nakon Drugog svetskog rata je prihvatio jugoslovensko državljanstvo.

Umro je 12. novembra 1952. godine u svom vinogradu u Bačkim vinogradima, u selu gde je i provodio najviše vremena i gde je od svog novca opremio i bioskop. Sahranjen je u porodičnoj grobnici u Subotici. Dvadesetak njegovih sačuvanih filmova nalazi se danas u Kinoteci u Beogradu, a jedan deo ličnih stvari i dokumenata u Gradskom muzeju u Subotici.



istorija filma pioniri filma bioskop bioskopi ...

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine, može biti od 133-200 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 250-400 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 51167297
odlično stanje

Lifka : pionir kinematografije / Janoš Brener ; [s mađarskog preveo Lazar Merković ; prevod na engleski Matija Štefko]
Subotica : Subotičke novine : Otvoreni univerzitet, 1993 (Subotica : Minerva)
169 str., XVI str. s tablama : fotogr. ; 19 cm
Edicija Studije
Prevod dela: A kinematográfia úttörője / Brenner János.
Nasl. str. prištampanoga teksta: Lifka : a kinematográfia úttörője / Brenner János.
Tekst upor. na srp. i mađ. jeziku.
Nepoznati Lifka / Mirko Grlica: str. 75-78.
Pokloni Gradskom muzeju Subotica od udove Šandora Lifke / Milka Mikuška: str. 79-80.
Summary: str. 155-169.





Jedan od pionira kinematografije u Srednjoj Evropi rodio se u češkoj porodici na teritoriji nekadašnje Austrougarske. Otac Karlo imao je putujući muzej i zahvaljujući toj činjenici se Aleksandar i rodio u Brašovu tokom jedne porodične turneje. Detinjstvo je proveo u selu Žatec, blizu Praga, a zatim je otišao u srednju školu u Beč da izučava elektrotehniku. U to vreme je počeo da eksperimentiše sa lanternom magikom, jednom od prvih pronalazaka za projektovanje “živih” slika, izumljenog u Nemačkoj još tokom XVII veka. Dobio ju je na poklon od ujaka i pokušao je pomoću kromatropa koji je sam konstruisao, da pokrene dve nepokretne slike istovremeno. Kada je čuo da je braći Limijer taj eksperimnt uspeo, otputovao je1897. godine u Beč da pogleda njihovu predstavu.

Nakon školovanja u Beču, otputovao je u Pariz i od porodičnih para kupio svoju prvu Pathe kameru. Tokom 1900. godine snimio je boravak cara Franca Jozefa i kraljice Elizabete u gradu Gedeleu (Gödöllő) u Mađarskoj. Tadašnja štampa je zabeležila da je u Gedeleu snimio 40 metara trake. Navodno je tom prilikom obratilo pažnju na njega “naučno pozorište” Urania, (koje je osnovalo Prirodnjačko odeljenje Mađarske akademije nauka) i primilo ga za saradnika. Po podacima kojima raspolaže Filmski muzej Mađarske, Lifka je osnivač prvog preduzeća za “pokretnu sliku” na teritoriji Monarhije,ž i da je svoje preduzeće reklamirao kao poslovni ogranak naučnog pozorišta Uranija. Ta činjenica možda objašnjava zašto se ime Aleksandra Lifke nijednom ne pominje u subotičkoj štampi tokom 1902. godine, iako postoji mnogo tvrdnji da je on već tada prikazivao filmove u Subotici.

Nakon očeve smrti, majka Ernestina je nastavila da vodi putujući muzej, a Lifka je s bratom Karlom od nasledstva kupio putujuće bioskopsko pozorište koje je posedovalo savremenu tehniku nabavljenu od tadašnjih proizvođača filmskih projektora (kao što su Gaumont, AEG i Körting) i vrlo luksuzan enterijer. S obzirom da tada još nije bilo kompletnih bioskopskih enterijera na prodaju, braća Lifka su sami na osnovu literature naručivali delove i sastavljali impozantan enterijer sa 460 sedišta. Prvi grad u kome su braća Lifka počeli da prikazuju filmove bio je Trst u Italiji, s obzirom da su računali na veliku protok ljudi u ovom najvećegžm lučkog grada u nekadašnjoj Monarhiji. Turneju su nastavili po Rijeci, Bjelovaru, Osijeku i Ljubljani, a zatim 1902. prelaze u Beograd, Zemun, Novi Sad, Zrenjanin, Pančevo, Vršac i Suboticu. Po gradovima su nakon nekoliko dana, osim kupljenih filmova, prikazivali i filmove koje je Lifka snimao u samom gradu, što je dodatno privlačilo lokalnu publiku.

Tokom 1904. godine braća Lifka su kupili još jedan šator za prikazivanje filmova sa 550 sedišta i tada su im se životni putevi i konačno razdvojili. Karl je s bioskopom putovao po Austriji, a Aleksandar, Aleks – kako su ga u prodici zvali, nastavio je da obilazi teritoriju tadašnje Mađarske. Karl se umoran od stalnog seljakanja napokon nastanio u Lincu i Salcburgu u Austriji, gde je osnovao stalne bioskope koji i danas nose njegovo ime. Aleksandar Lifka je 1906. kupio još veći šator sa 900 sedišta i neumorno nastavio da putuje i da snima dokumentarne filmove o političkim događajima, kao i o običnim ljudima koje je sretao po gradovima gde je postavljao svoj bioskop. Njegov novi šator je svuda izazivao pažnju svojim dekorativnim ulazom ukrašenim pozlatom i slikama u ulju, stolice su bile presvučene baršunom, a ventilatori na struju su osvežavali vazduh. Petnaest ljudi je bilo zaposleno oko opsluživanja posetilaca.

Lifka je deo svog novca neumorno trošio na putovanje u Nemačku i Francusku radi nabavljanja najnovijih filmova. Za braću Lifka se tvrdi da su uneli dve novine u prikazivanje filmova: programska novina je bila da su uvek prikazivali i žurnal, a organizaciona da su deca, đaci i vojnici plaćali samo pola cene.

Aleksandar Lifka je ponovo posetio Suboticu 1905. godine, te uporkos činjenici da se prethodnih godina subotička štampa prenosila vest o malj posećenosti bioskopa, ovaj novi, luksuzni bioskop je opravdao očekivanja. Lifka je vođen očevom idejom o potrebi edukacije stanovništva uvek naglašavao obrazovnu ulogu filmova i nije propuštao priliku da o tome obavesti i direktore škola, moleći ih da nakon projekcije napišu i par afirmativnih reči o projekciji.

Shvativši da vreme pozorišnih bioskopa prolazi Aleksandar Lifka je u Subotici 1910. godine predao molbu gradskim vlastima da odobre preuređivanje velike sale ozloglašenog Hotela Hungarija u stalnu bioskopsku salu. Oženio se Subotičankom Elizabetom Bek, jevrejskog porekla, koja mu je postala najbolja saradnica u poslu oko vođenja bioskopa.

Tokom Prvog svetskog rata država ga je pozvala da radi kao ratni izveštač za Filmkriegspressei i da snima filmove o bitkama u Galiciji, a tom prilikom biva i ranjen. Nakon rata se vraća u Suboticu koja tada već pripada Kraljevini Jugoslaviji i prestaje da snima filmove. Osniva 1920. godine preduzeće Orient DD koje se bavi distribucijom filmova. Tek nakon Drugog svetskog rata je prihvatio jugoslovensko državljanstvo.

Umro je 12. novembra 1952. godine u svom vinogradu u Bačkim vinogradima, u selu gde je i provodio najviše vremena i gde je od svog novca opremio i bioskop. Sahranjen je u porodičnoj grobnici u Subotici. Dvadesetak njegovih sačuvanih filmova nalazi se danas u Kinoteci u Beogradu, a jedan deo ličnih stvari i dokumenata u Gradskom muzeju u Subotici.



istorija filma pioniri filma bioskop bioskopi ...
51167297 Janoš Brener - LIFKA : pionir kinematografije (RETKO)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.