Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Петар Убавкић : (1850-1910) : живот и рад првог скулптора обновљене Србије / Ненад Симић
Београд : Библиотека града, 1989 (Бор : Бакар)
IX, 407 стр. : илустр. ; 35 cm
unutra odlično stanje, zaštitni omot kao na slikama, u desnom uglu je bio zacepljen na jednom mestu pa popravljen (nije lepljeno selotejpom)
mrlje u levom uglu su od refleksije, knjiga je u suštini u jako dobrom stanju, pogledati slike, unutra skroz čista, kao nova
Petar Ubavkić (Beograd, 19. septembar 1850[1]. ili 12. april 1852[2] — Beograd, 27. jun[1] ili 28. jun[2] 1910) je bio srpski vajar i slikar, rodonačelnik srpskog vajarstva.
Rođen je 1852. u Beogradu. Već posle četvrtog razreda gimnazije dobija državnu stipendiju zahvaljujući kjoj 1866. počinje da uči ikonopisanje kod italijanskog putujućeg umetnika u Beogradu. Učenje nastavlja u Pančevu, a marta 1873. putuje u Beč gde se opredeljuje za skulpturu. Zbog slabog zdravlja vratio se u Beograd. Ponovo je dobio državnu stipendiju i nastavio studije 1874. u Minhenu (Kunstgewerbeschule), a naredne godine na njihovoj Akademiji. Studije prekida 1876. po izbijanju srpsko-turskog rata, kada je pozvan da se vrati u zemlju. Po završetku rata postavljen je za privremenog učitelja kalupovanja u beogradskoj Realci. Sa novom stipendijom od kraja1878. produžava studije vajarstva u Rimu na Regio Istituto di Belle Arti S. Luca koje završava 1882.
U Rimu je ostao sve do 1889. kada se vraća za Beograd gde postaje učitelj II klase kalupovanja u Realci, a zatim i učitelj crtanja i lepog pisanja u Višoj ženskoj školi i na kraju viši učitelj veština u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Za člana Srpskog učenog društva izabran je 30. januara 1883. njegovim stapanjem sa SANU postao je njen počasni član 1892. godine. Izlagao je na velikoj međunarodnoj izložbi u Parizu (1889. i 1900.) zajedno sa Đorđem Jovanovićem i Urošem Predićem.
Smatra se začetnikom akademske skulptorske umetnosti u novijoj srpskoj istoriji.[3] Uradio je veliki broj javnih spomenika. Među njegovim delima najpoznatiji su poprsje Vuka Karadžića, kneza Miloša i Đure Daničića.
Jedan je od osnivača Društva srpskih umetnika „Lada“. Društvo je osnovano 4. septembra 1904. uoči Prve jugoslovenske umetničke izložbe u Beogradu, to je najstarije društvo umetnika u Srbiji, a prema nekim procenama i u Evropi.[4] Osnivači društva, koje je nazvano po slovenskoj boginji proleća, jesu Petar Ubavkić, Uroš Predić, Đoka Jovanović, Marko Murat, Beta Vukanović, Rista Vukanović, Simeon Roksandić, a kao osnivač se pominje i Nadežda Petrović koja je dve godine nakon osnivanja istupila iz ovog udruženja.
Petar Ubavkić je umro 28. juna 1910. u Beogradu i sahranjen na Novom groblju.
Izložbe
Samostalne
Beograd 1882, 1885
Grupne
Umetnička izložba, Rim 1885
Svetska izložba, Pariz 1889, 1900
Jugoslovenska umetnička izložba, Beograd 1904, Sofija 1906, Zagreb 1908
Balkanska izložba, London 1907
Izložbe „Lade“, Beograd 1909, 1924