Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
odlično očuvano,
extra retko u ponudi
zapisi i prepiska dva velika naša slikara
ilustrovano njihovim radovima
Аутор Табаковић, Иван
Гвозденовић, Недељко
Наслов Записи и преписка / Иван Табаковић и Недељко Гвозденовић ; [фотографије Силвестар Море]
Врста/садржај тыпе оф материал писма
Језик српски
Година 1980
Издавање и производња Нови Сад : Спомен-збирка Павла Бељанског, 1980 (Нови Сад : Форум)
Остали аутори Јовановић, Вера
Море, Силвестар
Физички опис 190 стр. : илустр. ; 23 cm
Напомене Слике аутора
Стр. 9: Предговор / В. Ј.
Стр. 11-48: Сликари Иван Табаковић и Недељко Гвозденовић у светлу сачуване преписке / Вера Јовановић
Напомене и библиографске референце уз текст.
Регистар.
ISBN (Пл. с омотом)
Предметне одреднице Табаковић, Иван, 1898-1977 - Преписка
Гвозденовић, Недељко, 1902-1988 - Преписка
УДК 821.163.41-6
75.071.1:929 Tabaković I.
75.071.1:929 Gvozdenović N.
COBISS.SR-ID 38781447
Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]
Rođen je u Mostaru 1902. godine. U Minhen odlazi 1922. i upisuje Internacionalnu školu kod profesora Hanca Hofmana, a po završenim studijama 1926. godine se vraća u Beograd. Bio je profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu i član Srpske akademije nauka i umetnosti. Sa nekolicinom svojih kolega i ondašnjih studenata, od kojih su neki danas akademici, bio je inicijator osnivanja Kuće legata kao posebne ustanove kulture koja bi se starala o zaostavštinama poklonjenim Muzeju grada Beograda.
Slikar Nedeljko Gvozdenović je zaveštao Muzeju veliki broj svojih radova raznih tehnika - ulja, gvaševa, tempera, akvarela i crteža, svoj stan sa ateljeom, idealnu trećinu kuće u Beogradu i izvesnu sumu novca za opremanje galerije u kojoj će biti izložena njegova dela. Grad Beograd je poverio legat Nedeljka Gvozdenovića na staranje i javno izlaganje Muzeju grada 1983. godine, kada je svečano otvorena Galerija Gvozdenović.
Izlagao je u Parizu, 1937, Veneciji, 1952, Tokiju, 1957, i Bruklinu, 1963. godine.
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Jedna ulica na Bežanijskoj kosi nosi njegovo ime.
Ivan Tabaković (Arad, Rumunjska, 10. studenog 1898. - Beograd, 27. lipnja 1977.), jugoslavenski i srpski slikar i keramičar, jedan od osnivača grupe Zemlja.
Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]
Ivan Tabaković krenuo je sa studijem slikarstva najprije na Akademiji u Budimpešti, potom se prebacio na tadašnju Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt ( današnju zagrebačku Likovnu Akademiju) u Zagreb. U jesen 1922, privremeno napušta studij u Zagrebu i odlazi u Munchen, gdje dva pohađa dva semestra na tamošnjoj Akademiji u klasi profesora Bechera Gundala, pored toga pohađa i privatne satove slikanja kod Hansa Hofmanna. Studij je završio u Zagrebu, u kojem je 1926. g. dobio namještenje kao crtač na Institutu za Anatomiju, Medicinskog Fakulteta. U Zagrebu je jedan od suosnivača grupa Zemlja, i izlaže na njihovoj prvoj izložbi u salonu Ulrich, 1929.
1930. seli se u Novi Sad, a od 1938. radi kao nastavnik na Školi Primenjene umjetnosti u Beogradu. Nakon drugog svjetskog rata, 1948. Škola Primenjene umetnosti diže se u rang Akademije. No Tabaković je napušta te iste 1948. i odlazi na novo novoustanovljenu Akademiju za Primenjenu umetnost , na odjel keramike, na kojem će ostati do svog umirovljenja. Akademiju je napustio jer mu se nije dopala krutost u slijepom provođenju estetike socijalističkog realizma, koju je Akademija rigidno provodila.
Slikarstvo Ivana Tabakovića[uredi - уреди | uredi izvor]
Slikarstvo Ivana Tabakovića imalo je tri različite faze. U prvoj zagrebačkoj zemljaškoj fazi, karakteristika je blaga geometrizacija likova i kristalizacija oblika, kompozicije su mu posvećene ljudima; Tučnjava (1926), Utakmica (1927), Genius (1929). U drugoj novosadskoj fazi Tabaković slika intimističke prizore. U posljednjoj fazi od sredine 1950-ih do kraja života, Tabaković eksperimentira, istražuje, od pop arta do slikarstva sa metafizičkim prizvucima; Sjene (1954), Poruka (1968).