Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 99 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2007
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Galerija ATRIJUM biblioteke grada Beograda 15.11 - 30.11 2007.
70 strana, četvrtasti format.
Posveta Ciletova.
Veoma očuvan katalog.
Tokom protekle dve godine, slikar Milan Cile Marinković pohodio je srpske galerije i muzeje čak šest puta! Četiri izložbe u Beogradu, jedna u Somboru, jedna u Nišu. Svaki njegov izlazak na ovdašnju scenu prati medijska sveprisutnost čiji je kreator ponekad i sam Marinković. Za Cileta ne važe stereotipi o umetničkoj utišanosti, izolovanosti. Cile voli da zabavlja, da se pojavljuje, da se druži, da podseća na svoje izložbe. Smatra da je medijska promocija neophodna i da ne treba banalizovati to `skretanje pažnje na sebe`.
`Ako neko toliko radi i izlaže, zašto bismo to činili nevidljivim? Objavljivanje umetničke aktivnosti je veoma važno i ne mislim da je kontraproduktivno`, veli slikar.
Povod poslednjem boravku u Beogradu sredinom novembra bila je izložba radova na papiru Cileta Marinkovića u Galeriji Biblioteke grada Beograda.
Likovno raspevavanje
`Svet ispod šešira`, kako je naslovio ovu izložbu, ukazao se u poznatom vatrometu boja, drastičnosti prizora, duhovitosti, drskosti, uskovitlanom, žustrom potezu. Ciletovi crteži nastaju kao kroki, kao pripreme za sliku, koje ne moraju direktno da budu povezane sa temom slike već, muzičkim jezikom rečeno, služe za raspevavanje. Tu su pasteli, akvareli, crteži tušem, jedan kolaž posvećen Sofi Marso. Mali presek kroz decenije stvaralaštva.
Cile Marinković nije od onih što ceo dan provode u ateljeu. Naprotiv. Sve nastaje u pokretu, sve se upija napolju, u živosti neodoljivog Pariza, dinamici Beograda, u ljudima tamo i ovde. Tematski, to je konstanta Ciletove umetnosti. Intenzivan kolorit ponekad nastaje iz doživljaja beline. Kao kada se, po dolasku u Pariz, naselio u jedan stan blizu Pikasovog muzeja koji je bio sav beo. Kupio je, kaže, gomilu pigmenta i slikao, a sve uz zračenje energije iz obližnjeg ljupkog Pikasovog muzeja.
Kada je početkom ove godine izlagao u galeriji Haos, takođe crteže, Cile Marinković je o stvaralaštvu u ovom mediju rekao:
`Moji crteži su i skice i predlošci za ulja na platnu. Paralelno, dok slikam, često se vraćam crtežu. Kao kada pisac dopisuje neke rečenice. Moji crteži nastaju u velikim serijama i imam ih zaista mnogo. Često mi je bilo teško da napravim pravu selekciju. Sećam se da je Mihiz uvek govorio da više voli moje crteže nego slike. Crteži su možda uvek nekako iskreniji. Imao sam razne crteže, inspirisane životom u pariskim arondismanima. Od Pigala do predgrađa...`.
Cile Marinković je rođen u Beogradu 1947. godine. Kao dečak, redovno je posećivao atelje akademskog slikara Mome Mirića, od kojeg je dobijao prve pouke iz slikarstva. Pohađao je Umetničku školu u Šumatovačkoj ulici, upisao Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Studirao je kod Mirjane Mihać, Mladena Srbinovića, Cuce Sokić u čijoj je klasi i diplomirao. Umetnost ovog slikara stasavala je na iskustvima pop-arta 60-ih godina, i na delima predstavnika ovog pravca među kojima vodeće mesto pripada Endiju Vorholu ili Džasperu Džonsu.
Korak napred
– Bilo je to vreme kada su mi do ruku dolazili razni časopisi i kada je ekipa pop-artista već stasala. U našoj zemlji tada je još vladalo vreme socrealističke umetnosti i fascinirala me upravo ta činjenica što sam video da postoje slikari koji za svoju umetnost koriste različite medije: fotografiju, dizajn, film. To mi je bilo vrlo blisko, budući da sam i sam razmišljao u tom pravcu. Kada sam pre pet godina upoznao Toma Veselmana, shvatio sam da smo imali iste početke, iako su ti slikari bili dosta stariji od mene. Pop-art je toliko snažno delovao na mene da sam počeo da se bavim i objektima i asamblažima. To sam uglavnom radio leti, jer na našoj Likovnoj akademiji nije bio poželjan takav pristup.
Ljubitelji umetnosti vole da imaju Ciletova platna na zidu. Pod uslovom da mogu da plate. Najskuplja prodata slika, ne kriju Marinkovići, bila je 25.000 evra. Cileta vole i falsifikatori. U to se slikar uverio sasvim slučajno, prilikom poslednjeg boravka u Beogradu.
`Bio nam je uključen televizor, neka serija na RTS-u. Video sam ’moju’ sliku koja nije moja. Još su napravili diptih od jedne iz 1976. godine i druge iz 1995. godine! A ja znam i ko su vlasnici te slike i sada se neko usudi da u kadru gledanog programa okači falsifikat. Događalo mi se i da mi ljudi dođu sa nekom slikom da im potpišem, a ja vidim da nije moja`, kaže Cile.
Posle ove intenzivne izlagačke aktivnosti, neko vreme Cile neće izlagati u Beogradu. Želi da pripremi nešto sasvim novo. Da, kao što kaže, učini `korak napred`.
Držimo ga za reč.